Pragom tvojim morali smo proći
još maleni, u svijet znanja poći
budiš naše nade, budiš naše želje
Tiho uvijek skrivaš djetinjstva veselje…
ref. Let, let, let naš je cijeli svijet
Najdraža školo, ti si za pet!
Let, let, let, naš je cijeli svijet
imotska školo ti si za pet!
Ti, što nosiš Radićevo ime
Tu si mnoga ljeta, mnoge zime
U tebi su rasli, danas mnogi znani
U tebi su cvali naši Imoćani
ref. Let, let, let...
Ti još uvijek istim žarom sjajiš
Ti još uvijek mnoge tajne tajiš
Svakog dana mudro nešto novo zboriš
Svjetlom znanja svijetliš, svima nam goriš
ref. Let, let, let...
Jona Glibota (učiteljica)
« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
7. sat 13:15 - 14:00
Naša škola proslavila je (24. svibnja 2019.) Dan škole otvorivši vrata svima koji su htjeli ući i zaviriti u učionice gdje su učitelji organizirali brojne kreativne radionice za učenike.
Učenici su mogli birati u kojoj će radionici sudjelovati. Bilo je tu svega: društvenih igara, pričanja bajki, kićene glagoljice u nakitu od gipsa, zasađene Imote u pitaru – mirisnih đirana koji sada rese predvorje škole, mrlušnih sapuna vile Jezeranke, kolažnih cvjetova iz ruku djeteta, escape room u knjižnici, engleskog u tjelesnom… Igrale su se stare, zaboravljene igre, natjecalo se u graničaru i nogometu. Zaigrali čak i učitelji protiv učenika i slavno izgubili znajući da svijet na mladima ostaje. Izgubljenu snagu našli u mirisnim, vrućim ušćipcima što su se pekli ispred škole za sve one koji vole tradicionalne slastice.
Proslava Dana škole dosegla je svoj vrhunac svečanom priredbom u Gradskom kinu. Na prelijepo osmišljenoj sceni stajalo je veliko svjetleće stablo ljubavi čiji su listovi bili titrave crvene kartice s ispisanim stihovima o ljubavi… Nakon himne i pjesme školskog zbora na scenu su došli najslađi voditelji dosad – prvašići Cvijeta Gudelj i Bartol Jukić – i s takvom samouvjerenošću i voditeljskom vještinom najavljivali program.(Nije ih smeo ni buran pljesak koji je često prekidao njihovu najavu.)
U svom pozdravnom govoru ravnatelj Marko Mendeš s velikim je ponosom istaknuo učenike i mentore koji su postigli izvrsne rezultate na županijskim i državnim natjecanjima i smotrama, kao i promovirane mentorice Mirjanu Matković i Ivanu Jukić te svima uručio prigodne poklone.
U nastavku programa izmjenjivala se šaljivost i uzvišenost u scenskim igrama i recitalima, zaigrala prvi put u Imotskom Hasanaginica i snagom svoje riječi, pjesme i duboko proživljene emocije učinila da zablistaju suze u očima mnogih. A, zadrhtala su i srca – jer nisu Imoćani srca kamenoga! U snagu i ljepotu naše najljepše balade utkala se nježnošću i milozvučna klapska pjesma naših učiteljica i obavila zvucima pjesama Najlipše su oči moje majke i Ružo moja crvena svaku dušu i svako srce.
Može li se ljepše, uzvišenije i snažnije završiti priča o proslavi Dana škole nego što je poruka ljubavi što su je toga dana izrekli, ispjevali i doživjeli učenici i učitelji OŠ „Stjepan Radić“, Imotski?!