Izrađivao sam igračku s mamom
Kad sam izrađivao igračku s mamom bio je to prvi put da mama sa mnom izrađuje nešto. Bilo mi je lijepo kad sam se družio s mamom. Htio bih da više puta dobijemo takav zadatak. Taj zadatak smo dobili da i roditelji nešto rade.
Luka Jurić-Orlić
Lijepo sam se osjećao dok sam s mamom izrađivao igračku. Mami je bilo zanimljivo. Svidio mi se zadatak. Trebali smo izraditi igračku od neoblikovanih materijala. Mi smo napravili vlakić. Sastoji se od kutija od cigareta obojanih u plavo i zeleno.
Patrik Đurković
Dok sam radio igračku s mamom, osjećao sam se jako sretno i uzbuđeno. Radili smo zeca od čarape i kamion od kutija. Zec i kamion su ispali bolje nego sam zamišljao. Jako je uzbudljivo raditi igračke. Volio bih puno ovakvih zadataka.
Juraj Perković
Izrađivala sam igračku s mamom
Napravile smo kućicu za igračke. Izrađivale smo od boce od omekšivača, stol sam napravila od paketiće za šibice, stolce smo napravile od čepova za boce. To smo izradile za zadaću. Bilo je uzbudljivo raditi. Htjela bih ponovo raditi neke igračke. Bila sam sretna i vesela.
Ines Rečić
Bila sam uzbuđena kad sam čula da ćemo mama i ja izrađivati igračku. Prvo nismo znale kako, što, a kad smo krenule, imale smo puno ideja. I mama i ja smo bile sretne dok smo radile. Oduševljena sam. Obećala sam da ću se igrati igračkom koju smo napravile.
Matea Markulić
Dvorci Slavonije
Kako sam se proveo na ekskurziji
Kada smo krenuli na ekskurziju, bio sam uzbuđen.U autobusu smo se šalili.
Bili smo u Našicama i Valpovu. Najviše mi se svidjelo kada smo išli na ručak
i kada smo išli u kulu. Igrali smo razne igre. Lijepo sam se zabavio sa svojim razredom.
Luka Kužnjačić, 2.r.
Na ekskurziji sam se dobro proveo. Vrijeme je bilo u početku toplo,
a na kraju kišovito. Najbolji dvorac u kojem sam bio je u Našicama
jer je imao puno stvari koje nikad nisam vidio. Vozili smo se autobusom.
Domagoj Luketić, 2.r.
Kako sam se provela na ekskurziji
Na ekskurziji sam se lijepo provela. Najljepše zato što smo vidjeli
svakakve stare lijepe stvari. Bilo je najbolje kada smo morali po kiši
trčati do autobusa. Sve mi se svidjelo na ekskurziji i željela bih još
puno puta ići na ta mjesta.
Ines Rečić, 2.r.
Na ekskurziji mi je bilo lijepo. Najdraže mi je bilo kada smo se
penjali na kulu i kada na je jedan djed pričao priču o bijeloj gospi.
Priča mi je bila strašna jer su mučili jednu djevojku Katarinu.
Vidjela sam i svoju staru prijateljic u Paulinu.
Išli smo u Našice, Donji Miholjac i Valpovo.
Stefani Matijević, 2.r.
Ostale fotografije pogledajte OVDJE.
Izvješće s maskenbala
Učenici od 1. do 4. razreda naše škole sudjelovali su na maskenbalu. Održavao se 9. 2. 2016. nakon velikog odmora. Prvo su učenici nastupali: prvi razred je pjevao, drugi je glumio priču o Pinokiju, treći je pjevao pokladarac i plesao kolo, a četvrti je glumio svatove.
Bila je zakuska, natjecateljske igre i ples. Bio je maskenbal! Sara Zvirotić, 2. r.
Izvješće s maskenbala
Učenici od 1. do 4. razreda OŠ «S. Radić» Oprisavci su imali maskenbal. Nastupali su 9. 2. 2016. nakon velikog odmora. Prvo su nastupali, pa su se malo poslužili zakuskom, a zatim su bile natjecateljske igre. Prva je bila trčanje na tri noge. Pobijedio je 4. razred. Druga igra je bila trčanje s jajetom u žlici, tu je pobijedio 2. razred, a treća igra su glazbeni stolci i pobijedio je 4. razred. Na kraju je bio ples.
Luka Vuksanović, 2.r.
Ostale fotografije pogledajte OVDJE.
Život naših djedova i baka
Tijekom proteklih tjedana istraživali smo život naših baka i djedova u prošlosti. Napravili smo malu izložbu predmeta koje su koristili i fotografija iz njihovog djetinjstva. Zapisali smo zanimljivosti iz njihovog školovanja, proslave rođendana, zimskih radosti. Jedan smo sat rješavali zadatak koji su imali učenici 2. razreda daleke 1946. godine na način na koji su to vjerovatno i oni činili, uz fenjer i svijeće. Odigrali smo i igru iz prošlosti (nismo bili dovoljno spretni), te otpjevali nekoliko pjesama. Na kraju smo napravili plakat s odabranim zanimljivostima i fotografijama. Neke možete pročitati i pogledati ovdje.
Učiteljica Irma i učenici 2.r.
Život naših baka i djedova
Pričala je meni moja baka u njeno vrijeme curice su morale znati ručni rad raditi. To im je bio obavezan sat u školi. Postojale su izložbe na koje su njihovi radovi išli. Za to vrijeme muškarci su igrali nogomet.
Iz bakinih priča saznajem kako se prije nije marilo za rođendane, samo ako ih se slučajno sjete roditelji. Slavili su se imendani. Na imendan bi došao netko iz «familije» ili «komšija». Poklona u to vrijeme nije bilo, nego bi popili rakiju. Nije bilo ni kave ni soka.
Luka Vuksanović, 2.r.
Život naših baka i djedova
Slušajući priče bake i djeda, vidim da se puno razlikuju od mog života. Baki i djedu je bilo puno teže nego danas.
Moja baka Marija bila je daleko od škole, pa je morala ići pješke. Najteže je bilo zimi, kada su morali ići košućom. Kada bi stigli u školu, morali su pomoći podvorniku (Antunu Kovačeviću) oko loženja peći. Baka je nosila seljačku nošnju i torbu šarenicu, a djed je zimi imao čizme, a ljeti opanke. Imali su predmet domaćinstvo, gdje su učili heklati, kuhati... Moja je baka završila osam razreda.
Meni je njihov život zanimljiv.
Domagoj Luketić, 2.r.
Događaj iz bakinih školskih dana
Škola moje bake organizirala je jednodnevni izlet u Osijek. Baka je bila presretna.
Dok je njezina majka kopala na njivi, baka se sjetila da bi mogla oprati dokoljenice. Jedne jedine koje je imala. Uzela je lončić, nasula u njega vodu i prašak, u vodu je stavila dokoljenice, a lončić je stavila na «rešo». Otišla se igrati s prijateljima. Nakon nekog vremena, kad se konačno sjetila da je ostavila dokoljenice na vatri, pojurila je kući. Ne samo da su joj izgorile dokoljenice, već je izgorio i lončić.
Jako se bojala susreta s majkom. S razlogom. Dobila je batine koje pamti do danas. Kada netko spomene izlet u Osijek, ona se samo sjeti svojih dokoljenica.
Jednih jedinih koje je imala.
Antea Janković, 2.r.
Školski život u prošlosti
Moj djed Mijo do škole je išao pješke tri kilometra. U školu je išao nasipom s ostalom djecom. Kad bi krenuo, mama bi mu namazala masnoga domaćega kruha i on bi to, na putu do škole, pojeo. Djeca su se usput šalila i tražila gdje ima jabuka i krušaka pa su to ponijeli u školu i pojeli pod odmorom.
Matea Labađuk, 2.r.
Događaj iz djedovog školovanja
Moj dida Ivo je išao u školu jako davno. To je bilo poslije Drugog svjetskog rata. Bilo je to vrijeme velike oskudice tako da je bilo malo obuće i odjeće. Najteže je bilo zimi jer su zime bile jake i duge.
I onda su djeca uživala u sanjkanju i klizanju. Moj je dida išao često u školu po zaleđenom jarku tako da je jedan puta led popucao i noge su mu bile mokre. To je vidjela učiteljica i potjerala didu kući. Pošto nije bilo druge obuće, nije mogao ići u školu i još je od njegovog tate dobio batina jer je bio upozoren da ne ide po ledu do škole.
Roko Beraković, 2.r.
Događaj iz bakinog školovanja
Moja baka nije živa, ali mama se sjeća da joj je pričala da, u vrijeme kad je ona išla u školu, nije bilo bilježnica i puno knjiga. Baka je imala samo pločicu po kojoj je pisala kredom i imala je jednu čitanku. Baka i dida su išli u isti razred.
Juraj Perković, 2.r.
Kako je baka Katarina slavila rođendan kad je bila mala
Baka Katarina se sjeća svog osmog rođendana. Bio je lijep proljetni dan. Ujutro, kad se probudila, njezini mama i tata su joj čestitali rođendan. Kao dar je dobila lijepe crvene klompe.
Bakina mama za rođendan joj je ispekla pracne u modlicama. Modlice su bile u obliku ribe, konja, mjeseca i zvijezde.
Baka Katarina je na taj dan bila jako sretna. Cijeli je dan trčkarala po kući ne skidajući klompe s nogu.
Krešimir Kurkutović, 2.r.
Ostale fotografije pogledajte OVDJE.
SVETI NIKOLA
U petak, 4. prosinca, održali smo radionice povodom nadolazećeg blagdana. Sveti Nikola se provlačio kroz zajedničko stvaralaštvo roditelja i učenika. Malo smo dramatizirali legende o Nikoli, malo pisali pjesme, oblikovali čizme. Zabavili smo se, ali i ponešto naučili. Bila je ovo jedinstvena prilika da roditelji vide kako rade učenici (ne samo njihova djeca) i kako im mogu pomoći u radu kod kuće. Na kraju smo roditelje počastili pjesmom i plesom, a onda i njih naučili Ćiru (kojeg su nas naučili KUD-ovci).
Još fotografija pogledajte OVDJE.
Nakon što ih je predsjednik kluba gospodin Fabijan naučio dijelove nošnje, učenici drugog razreda su opisivali nošnju i crtali motiv narodnog veza s ruba muških gaća ili ženskih krila. Evo nekoliko njihovih uradaka.
Opis narodne nošnje
Opisujem mušku narodnu nošnju. Muška narodna nošnja ima: šešir okićen nekim cvijetom, bijelu košulju, tkanicu crven-bijeli-plavi, prsluk sa zlatnim dugmetima, gaće ukrašene na krajevima, čičkane čarape i opanke.
Nošnju trebamo poznavati da pokažemo svojoj djeci kad budemo veliki i da pokažemo drugima.
Stefani Matijević, 2.r.
Opis narodne nošnje
Opisujem žensku narodnu nošnju. Ženske su na glavi imale cocu ukrašenu cvjetovima. Na sebe su oblačile suknje, krila, pregaču, potkošulju, čarape i opanke.
Kad budemo imali djecu njima ćemo pričati kako se prije oblačilo.
Domagoj Luketić, 2.r.
Još fotografija pogledajte OVDJE.
OSNOVNI PODACI O ŠKOLI
OSNOVNA ŠKOLA "STJEPAN RADIĆ" OPRISAVCI
TRG SVETOG KRIŽA 19
35212 GARČIN
Tel.: +385 35 227 122
(tajnica Marica Katalinić)
Tel.: +385 35 227 921
(ravnateljica Ivana Vukovarac)
Fax: +385 35 227 920
ured@os-sradic-oprisavci.skole.hr