Ivan Goran Kovačić rođen je 21. ožujka 1913. u Lukovdolu, malom selu Gorskoga kotara. Osnovnu škola završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Karlovcu i Zagrebu. Godine 1932. upisao je studij slavistike u Zagrebu tijekom kojega zbog ljubavi prema zavičaju 1935. svome imenu dodaje drugo ime Goran. Svoju je punu spisateljsku afirmaciju postigao u 23 godini nakon objavljivanja zbirke novela Dani gnjeva u listopadu 1936. To je ujedno jedina samostalna knjiga objavljena za njegova života. Kao simpatizer Radićeve politike koncem 1942. zajedno s Vladimirom Nazorom priključuje se partizanima, sudjeluje u napornim marševima po Bosni, ali istodobno intenzivno piše. Za vrijeme sudjelovanja u ratu nastalo je njegovo najzrelije djelo, poema Jama. Koncem lipnja i početkom srpnja 1943. nalazi se u istočnobosanskom selu Vrbici skrivajući se od četnika, koji su ga i ubili 13. srpnja u blizini Foče. Njegov grob ostao je nepoznat, baš onako kako je poželio u svojoj pjesmi epitafu Moj grob.

U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre donjeg nisko tornja zvon...