Osnovna škola Sidonije Rubido-Erdödy Gornja Rijeka

Osnovna škola Ljudevita Modeca iz Križevaca i Udruga za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ u subotu 25. travnja 2020. objavili su rezultate natječaja na 9. Susretu hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ za književno i likovno stvaralaštvo učenika osnovnih škola u Republici Hrvatskoj te su javnosti predali zbornik najuspjelijih radova „Stijena mog života“.

Završna svečanost 9. „Dječjeg Kranjčića“, koja je, uz Dan grada, na taj dan trebala biti održana u Križevcima, zbog pandemije korona virusom (COVID-19) nije održana. Organizatori i pokrovitelji zato će zbornike, priznanja, zahvalnice i nagrade učenicima i mentorima poslati poštom. 

U Križevce je na natječaj pristiglo 126 književnih radova te 120 likovnih radova iz ukupno 62 škole s područja cijele Republike Hrvatske.

Povjerenstvo je odabralo širi izbor radova koji su ušli u ovaj zbornik (59 književnih radova i 24 likovna rada) te uži izbor radova koji su nagrađeni (16 književnih i 6 likovnih radova).

Iz naše škole u ovaj zbornik ušla su dva rada od učenice 2. razreda Lee Petrinjak - mentorica Martina Vidak, vjeroučiteljica.  Čestitke Lei! Stavljam ih ovdje da možete pročitati, a svima nama poticaj za sljedeću godinu. Ove godine tema je bila „Otac“ .

                 PUTOKAZ

On je Bog živi.

Zvijezda je moja vodilja.

Sunce što me obasjava,

Voda što moje tijelo napaja.

Svjetlo je moje u tami i

Hrana što tijelo mi mami.

Tu je kad dani su teški.

On Otac je moj nebeski.

                                                                           OSLONAC

Veliki je čovjek moj otac, ne rastom nego srcem. On je moj uzor i moj ponos. Jako ga volim i sretna sam što mi je Bog podario baš njega. Kao vojnik radi puno i ima odgovoran posao. Uvijek je spreman sve napraviti za obitelj. Tu je za nas u svakom trenutku. Uz sve svoje obveze uvijek nađe vremena da se poigra sa mnom.  Svakome voli pomoći i ne žali se nikada. Za mene su tužni trenuci kad zbog posla mora negdje otići na par dana, pa mi jako fali.  Kad dođe kući sretna sam i vesela. Uz pogled njegovih plavih očiju i dodir nježne  ruke na mojoj kosi zaboravim tugu koja me nosi. Moja velika ljubav i moj veliki oslonac, to je moj otac!

Osnovna škola Ljudevita Modeca iz Križevaca i Udruga za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ u subotu 25. travnja 2020. objavili su rezultate natječaja na 9. Susretu hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ za književno i likovno stvaralaštvo učenika osnovnih škola u Republici Hrvatskoj te su javnosti predali zbornik najuspjelijih radova „Stijena mog života“.

Završna svečanost 9. „Dječjeg Kranjčića“, koja je, uz Dan grada, na taj dan trebala biti održana u Križevcima, zbog pandemije korona virusom (COVID-19) nije održana. Organizatori i pokrovitelji zato će zbornike, priznanja, zahvalnice i nagrade učenicima i mentorima poslati poštom. 

U Križevce je na natječaj pristiglo 126 književnih radova te 120 likovnih radova iz ukupno 62 škole s područja cijele Republike Hrvatske.

Povjerenstvo je odabralo širi izbor radova koji su ušli u ovaj zbornik (59 književnih radova i 24 likovna rada) te uži izbor radova koji su nagrađeni (16 književnih i 6 likovnih radova).

Iz naše škole u ovaj zbornik ušla su dva rada od učenice 2. razreda Lee Petrinjak - mentorica Martina Vidak, vjeroučiteljica.  Čestitke Lei! Stavljam ih ovdje da možete pročitati, a svima nama poticaj za sljedeću godinu. Ove godine tema je bila „Otac“ .

                 PUTOKAZ

On je Bog živi.

Zvijezda je moja vodilja.

Sunce što me obasjava,

Voda što moje tijelo napaja.

Svjetlo je moje u tami i

Hrana što tijelo mi mami.

Tu je kad dani su teški.

On Otac je moj nebeski.

                                                                           OSLONAC

Veliki je čovjek moj otac, ne rastom nego srcem. On je moj uzor i moj ponos. Jako ga volim i sretna sam što mi je Bog podario baš njega. Kao vojnik radi puno i ima odgovoran posao. Uvijek je spreman sve napraviti za obitelj. Tu je za nas u svakom trenutku. Uz sve svoje obveze uvijek nađe vremena da se poigra sa mnom.  Svakome voli pomoći i ne žali se nikada. Za mene su tužni trenuci kad zbog posla mora negdje otići na par dana, pa mi jako fali.  Kad dođe kući sretna sam i vesela. Uz pogled njegovih plavih očiju i dodir nježne  ruke na mojoj kosi zaboravim tugu koja me nosi. Moja velika ljubav i moj veliki oslonac, to je moj otac!