Osnovna škola "Srinjine"

U velikom, udobnom autobusu brzo smo stigli do tvornice. Naša domaćica, Ana Zelenika nas je fotografirala ispred tvornice. U tvornici, najprije stavljamo zaštitne kape, a učiteljica i učitelj odijevaju još i zaštitne mantile. Prolazimo rampu za dezinfekciju i ulazimo u pogon pekare. Veliki mikseri za miješenje tijesta sa posudama koje primaju i više od 100 kg brašna, komore za zrenje tijesta, velike peći, sve je „ na botune“ , digitalizirano, a kada je gotovo peć svira da kruh ili pecivo ne zagori.  No bez ljudske ruke nema slasnog zalogaja. Skupina pekara reže i važe tijesto te mijesi slasna peciva. Kruh se peče noću. I peke, koje se mijese ručno, također. Tu je i mnoštvo željeznih peka koje jedva čekaju noćnu smjenu pa da budu korisne.

Obilazeći tvornicu vidjeli smo, što je nama odraslima izgledalo nevjerojatno, da se mnogo toga u Bobisu radi ručno. Primjerice, mađarice se radu ručno, a režu strojno. Okrajke pojedu posjetitelji, ako kao mi naiđu u pravom trenutku. Dok smo mi dalje obilazili, ljubazna teta došla je za nama i donijela nam još slasnoga kolača. Nevjerojatno je bilo vidjeti kako se rade rafioli. Stroj razvlači tijesto, koje se reže – ručno, nadjeva se ručno, i naravno, zatvara se ručno. I to vilicama. Baš onako kako to kod kuće radi svaka mama ili baka. I u odjelu savijača, tj. štrudela ( teta ih pravi od višanja, jabuka i sira ) sve se radi kao i doma. I dok se kod kuće izgnjavimo dok napravimo dvije – tri štruce, teta ih u svojoj smjeni treba napraviti 200. Na odjelu torti – prekrasno! Tete mažu kremom torte, a police pune pilića, zečića, cipelica, ruža…  Sve od marcipana. Naravno to su ukrasi za torte.A tek mirisi, mmmmm…

 U susjednoj prostoriji barba Zlatko, iz Žrnovnice, radi sa krokantom. Dok smo mi bili tamo stvarao je dva zvonika Svetoga Duje, što je, na svadbama,  uobičajena torta za mladence. Priča nam barba Zlatko koja sve čudesa može napraviti od krokanta. Čak i Poljud. Dalje smo vidjeli kako se prave pizze, liniju na kojoj se peku krafne, stroj koji čokoladira krafne i još puno toga.

U obilasku Bobisa među ljudima koji tu rade David je sreo maminu prijateljicu, koja radi na kolačima; a Luka svoga strica koji nam svakoga jutra u naše trgovine dostavlja svježi kruh i kolače. 

Pomalo već umorne, teta Ana nas vodi u jednu veliku prostoriju gdje su nas dočekale krafne, kravate i još druge slastice. Idućih 15 – tak minuta bila potpuna tišina. Čulo se samo mljackanje. Nakon marende, pozdravili smo se sa djelatnicima Bobisa i našom domaćicom te smo krenuli dalje. Nitko nije mogao odoljeti, zelenilu Gospinog otoka i kotrljanju niz padinu, tako da smo se kući vratili znojni i umorni, ali sretni i veseli nakon jako lijepoga dana.

Na kraju još veliko, VELIKO HVALA Bobisu i svima koji tamo rade, posebno našoj domaćici Ani koja se pobrinula da naš boravak u tvornici bude ugodan i slastan!

Tekst: Jurica Škalabrin

Fotografije: Tea Muše i Jurica Škalabrin

GALERIJU SLIKA POGLEDAJTE U NASTAVKU TEKSTA →