Dragi mladi prijatelji, poštovane učenice i učenici, Cijenjeni roditelji naših budućih srednjoškolaca,
U moje vrijeme se nakon završetka osnovne škole pjevala maturantska pjesmica čije stihove još pamtim: „Ne za školu, za profesore, već za život učili smo. Stigli smo na burno more, ali još zaplovili nismo. (...) Što je bolje, što je gore, Mi još svoju rekli nismo. Ne za školu, ne za profesore, već za život učili smo“...