Osnovna škola Stanovi Zadar

Živim zdravim i sportskim životom

Nogomet, najvažnija sporedna stvar na svijetu. Većina muške populacije prati nogometne utakmice, a poneki su se upustili u ozbiljno bavljenje tim sportom. Pa, sretno im bilo! Ja ću pak ostati na onoj prvoj soluciji, samo gledanje. Mladi zadarski nogometaš Ivan Santini otkrit će nam nešto o svojoj nogometnoj karijeri, početcima, ambicijama...

Kada si se počeo baviti nogometom?
U trećem razredu osnovne škole i treniram sve do danas, znači jedanaest godina. Otac je poticao mene i brata i od tada obojica treniramo. On je Zaprešiću, a ja ovdje u Zadru.
Koje su prednosti bavljenja sportom?
Živiš zdravim i sportskim životom, ne izlaziš, isključen je alkohol.

Ivan na terenu

Koliko vremena i odricanja ti je trebalo da postigneš status profesionalca?
Jako puno. Odrekao sam se izlazaka i moraš se odreći onoga što je danas aktualno. Recimo petkom i subotom sam kući, nema izlazaka, nema alkohola, moram paziti na prehranu. Treba puno odricanja.
Koje su tvoje ambicije ? Razmišljaš li o pozivu u A reprezentaciju?
Pa naravno. Svaki sportaš razmišlja o mogućem pozivu u A reprezentaciju, tako i ja. No eto, na meni je da radim pa što Bog da, možda jednog dana.
Pored sportskih obveza, ostaje li ti vremena za privatni život?
Naravno, naravno. Privatni život nije zapostavljen zbog treninga već ga upotpunjujem treningom.
Kako se nosiš s medijskom pažnjom? Žele li ljudi porazgovarati s tobom, slikati
se i sl. ?
U Zadru nema velike medijske pažnje. Živim normalnim životom.
Nogomet je sport koji svi komentiraju, svi misle da su stručnjaci. Je li
se zbog toga teško baviti ovim sportom?
Naravno da je. Ljudi gledaju svaku tvoju pogrešku i uvijek moraš dati sve od sebe. Tada te ljudi cijene. Pogreške se događaju. To je normalno.
Jesu li te kada izviždali na stadionu ?
Vjerojatno jesu, ali ja dok igram koncentriran se samo na ono što se zbiva na terenu. Ne obraćam pažnju na to.
A kad postigneš gol. Kakav je to osjećaj ?
Osjećaj koji se ne može opisati riječima. Zbog tog osjećaja treniram. Ne znam
kako bih to opisao, možda kao da dobiješ na lotu.
Nadaš li se da će Zadar jednog dana imati pravi stadion ?
Nadam se kao i svi mi što treniramo. Danas imamo stadion praktički s jednom
tribinom, što za jedan grad koji je peti po veličini u Hrvatskoj, nije normalno.
Mislim da je Zadar zaslužio jedan pristojan stadion te da bi samim time dolazilo
više navijača.
Imaš li neku poruku ili savjet za mlade sportaše ?
Ako stvarno vole to što rade neka ustraju u tome. Treba puno rada, upornosti, odricanja i prije svega vjere u Boga. Mislim da uspjeh neće izostati.

Ovo je mišljenje profesionalnog sportaša. Da bi uspjeli u nečemu što radimo trebamo imati volju, želju i trebamo biti uporni pa, kako je Ivan rekao, uspjeh neće izostati.

                                                                                       Emma Matković, 8.r.