Osnovna škola Stanovi Zadar

Brzo dođem u kontakt s publikom

Kako ste se osjećali kad ste počeli glumiti? Jeli to samo talent ili ste ovakvu glumu postigli radom?

Kazalištem sam se počeo baviti kao dijete, sa 7 godina došao sam u dramski studio ZKM-a, a bio sam i u školskoj dramskoj družini. Malo u školu, malo u Kazalište mladih. Iako sam u srednjoj školi bio uvjeren da ću se baviti elektronikom. Očito u tome nisam bio dovoljno dosljedan, nije mi ležalo tehničko crtanje. Nisam se odmah uspio upisati na Akademiju, no iz četvrtog sam pokušaja uspio. Gluma je neprestani trening, kao sport ili glazba, ili bilo koje bavljenje. Traži neprekidno istraživanje. Uzet ću primjer Dražena Petrovića, najboljega i najpoznatijeg košarkaša. Trenirao je 2-3 sata prije treninga, na treningu i 2-3 sata poslije. Neprekidno. Neki misle ja sam talentiran ja ne moram ništa. Ne možeš tako. On je razvio toliko opcija i još je pritom imao dar.

Karla i Roko sa zanimanjem su slušali odgovore

Jeste li imali tremu na početku karijere?

Jesam. Kada glumiš, trema malo padne, ali je i dalje uvijek prisutna, i dalje je ima. Kada ponavljaš vise puta istu predstavu, trema je manja. Ali na svakoj pretpremijeri je prisutna. U mladosti je toliko žarila i noge su mi se tresle tijekom cijele predstave. Dlanovi se znoje.

Je li lakše glumiti sam ili u ansamblu?

Lakše je u ansamblu. I ljepše. Volim ja i monodrame. Münchhausen je predstava u kojoj brzo dođem u kontakt s publikom pa je na neki način i publika partner. No, nekako je lakše i zanimljivije raditi s kolegama.

Na sceni s Juditom Franković

Koliko vam aikido pomaže u glumi?

Kada sam na glumačkim seminarima vidio plakat za aikido, pitao sam se što je aikido. Onda sam krenuo na treninge. Dok treniraš, smišljaš napad, smišljaš nekakvu ideju kako se obraniti. Budući da se prevrćemo preko ramena, razvijaju se prsni koš i mišići, a to je dobra masaža. Aikido mi pomaže u opuštanju i stjecanju koncentracije.

Učite li tekstove s lakoćom?

S godinama to ide sve teže i teže. Moram priznati da je teško, uvijek je bilo teško. Zapravo sreća je što se na predstavi radi mjesec i nešto dana. Čim partner kaže pravo pitanje, iz mene izlazi pravi odgovor. Zato i postoji tako dugi period proba u kojima naučiš tekst pa onda to usklađuješ s režiserom, s kolegama, dramaturgom. Neke se stvari mijenjaju, ovisno o publici. Zapravo, mijenjaš dok gledaš reakciju publike na određene scene.

Vilim Marula u sobi za glumce HNK Zadar

Rijetko ste glumili u hrvatskim filmovima. Znači li to da više volite kazalište?

Ne, ne to ne mogu reći. To je stjecaj okolnosti. Čekam prave prilike. Scenariji, koje su mi nudili, činili su mi se glupi. Neki ljudi za grozan scenarij uzimaju od države novac, a onda glumcima nude minimalac. Vrlo su bahati i duboko primitivni, bez ikakve škole. Inače volim raditi na filmu.

Kao gledatelj, kakve žanrove filmova preferirate?

Zbilja sam ljubitelj različitih žanrova. Volim komedije. Prije sam volio akcijske i borilačke. Horore sam volio. Volim film općenito. Osobito ako je unutar žanra film dobro napravljen i  ako glumci dobro glume. Dakako, najviše se divim art filmovima, koji se na televiziji prikazuju, nažalost, kasno u noć. To su izvrsni filmovi.

Uvažavao nas je kao prave novinare

Bili ste jedan od glavnih aktivista u Varšavskoj ulici?

Ne događa se to samo o Zagrebu. Ljudi koji žele graditi, žele to na najatraktivnijim mjestima To su zajednički prostori svih građana. Nažalost, samo oni koji su bogati imaju prava. Oni ne trebaju plaćati nijednu rentu za razliku od malih ljudi. Oni sad rade kuće i zgrade gdje god hoće. Eto, to je razlog mog angažmana. Moramo plaćati pješačku zonu, ono što je zajedničko, jer smo sirotinja. Npr. tu je škola koju pohađaju djeca. Ne! Tu će biti šoping centar. To nije više zajedničko. To nije zajednica. Korist zajednice.

U ugodnom razgovoru

Za kraj, nešto o predstavi.

Dugo smo i iscrpno radili na toj predstavi. Puno smo radili i na tekstu. No, trud je nagrađen. Publika nas odlično prihvaća, dobili smo brojne nagrade i nominacije. Veliko nam je zadovoljstvo raditi predstavu.

                                                       Razgovarali: Karla Prtenjača i Roko Brkić, 8.r.

                                                       Fotografirale: Gloria Tokić i Emma Matković, 8.r.

Velika hvala gđi Jadranki Svaguši koja nam je dogovorila razgovor s glumcem!