Osnovna škola "Stjepan Radić" Božjakovina

Niža pučka škola u Lupoglavu osnovana je 22. rujna 1830. godine, a spadala je pod političku općinu Dugo Selo. Prvi je djecu poučavao Josip Celinić (orguljaš) u takozvanom gospodskom „Kaštelu“. Na zemljištu Mije Benešića 1931. godine otpočela je gradnja stare škole koju je financirao zagrebački biskup Aleksandar Alagović. Od dana 12. travnja 1832. škola postaje javna ustanova. Sastojala se od tri razreda takozvane svagdanje škole i dva razreda takozvane večernje škole. Broj polaznika varirao je od 40 do 60, a predmeti koje su djeca poučavala bili su: molitva, vjeronauk, čitanje, pisanje i računstvo. Godine 1857. školska je zgrada dograđena.

Učitelji su bili imenovani od strane biskupa zagrebačkog, kasnije od strane nadbiskupskog stola, sve do godine 1875., kada je imenovan Mijo Pužar.

Dana 15. travnja 1893. godine ustrojena je u Lupoglavu samostalna općina.

Školu i učitelje uzdržavala je općina Lupoglav, a od 1875. godine učitelje je uzdržavala i biskupska gospoštija «Prečec» i to, primjerice, tako da je svaka kuća davala učitelju jednu četvrtinu vagona žita i pet groša u novcu.

Dana 30. listopada 1897. godine jednorazredna niža pučka škola u Lupoglavu širi se u dvorazrednu pučku školu. Dana 7. studenog 1897. godine raspisan je natječaj za drugo učiteljsko mjesto i 22. studenog 1897. godine zapošljava se prva učiteljica Olga Ribić.

Godine je 1909. u Lupoglavu, na prvom katu zgrade trgovca V. Borovčaka, otvorena privremena zidarska škola kao posve samostalni učioni zavod. Nastava iz računstva, geometrije, krasopisa i obrtne korespodencije povjerena je mjesnom učitelju. Zidarska je škola zatvorena u proljeće 1913. godine zbog premalog broja upisanih.

Godine 1912. na školskom se odboru jasno izražava potreba za gradnjom jednokatne, dvorazredne školske zgrade s dvije školske sobe na prvom katu i s dva učiteljska stana u prizemlju. Taj je zahtjev usvojen 12. studenog iste godine.

Od 1913. godine do 1928. godine od mjesnog se stanovništva ubire namet za izgradnju nove jednokatne školske zgrade. Ideja o gradnji nove dvorazredne škole nastala je još 1897. godine.

Od osnutka škole 1830. godine pa do 1930. godine u školi je službovalo 23 učitelja i njiihovih zamjenika (Josip Celinić – 1830., Ivan Kovačić, Mijo Kebel, Jakov Levatić, Đuro Rožica, Mijo Blaho, Jakov Tkalec, Miroslav Cugšvert, Stjepan Šargert, Skender Denk, Mijo Pužar, Stjepan Fröhlich, Stjepan Canki, Vjekoslav Kanceljak, Miroslav Posavac, Đuro Karašić, Stjepan Benkek, Mijo Fundak, Dragutin Laškarin, Dragan Horvatin, Vatroslav Dolenc). Od uspostavljanja dvorazredne škole 1897. godine do 1930. službovalo je pet učiteljica i njihovih zamjenica (Herta pl. Šoštarić, Olga Ribić, Krunoslava Tomić, Ivka Denk, Anđela Kralj).

Dana 16. lipnja 1929. godine provedena je doprinosbena rasprava za gradnju nove škole i zaključeno je da će se školska zgrada graditi u sredini školskog zemljišta na kojem se nalazi i staara škola i vrt.  Nadalje, 23. svibnja 1931. godine općinski odbor u Lupoglavu zaključuje da gradnja nove škole može otpočeti. U kolovozu 1933. godine nova je školska zgrada dovršena do te mjere da je 9. kolovoza iste godine započelo rušenje stare školske zgrade. Tadašnji mjesni upravitelj Dragan Horvatin preselio je u dovršeni stan nove školske zgrade, a 1. rujna 1933. godine započela je i redovita školska obuka u trećem i četvrtom razredu u školskoj sobi. Dana 15. srpnja 1934. u novu se školsku zgradu preselilo i odjeljenje prvog i drugog razreda. Dana 30. srpnja 1934. godine preselila se i mjesna učiteljica Krunoslava Tomić.

Tridesetih godina (od školske godine 1931./32. do školske godine 1939./40.) škola ima četiri razreda, a broj učenika varira od 86 do 121.

Dana 25. svibnja 1940. školu je posjetio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac.

Tijekom Drugog svjetskog rata nastava se izvodi redovito u sva četiri razreda, a broj učenika oscilira od 53 do 128. Međutim školske se godine 1945./46. zbog svega 53 polaznika ukida jedno odjeljenje. No, već školske godine 1946./1947., u skladu sa zakonom o sedmogodišnjem osnovnom školovanju, osnovan je i peti razred. Nastava se izvodila u prijepodnevnom i poslijepodnevnom turnusu, a đaka je bilo svega 67. Školske je godine 1947./48. organizirano i obučavanje za šeste razrede, ali se nastava, zbog nedostatka učiteljskog kadra, izvodila samo jednom tjedno u skladu s minimalnim nastavnim planom.

Škola je koncem četrdesetih godina i prve polovine pedesetih brojila šest razreda, a broj je učenika oscilirao od 94 do 53. Školske godine 1956./57. nastava je bila organizirana kao sedmogodišnja, a sljedeće će se školske godine, pa sve do školske godine 1963./64. nastavni plan i program održavati  u okvirima osmogodišnje osnovne škole.

Dana 1. rujna 1963. škola u Lupoglavu prestaje biti centralna samostalna osnovna škola, već se sjedinjuje (fuzionira) sa školom u Dugom Selu koju pohađaju polaznici viših razreda (5.-8.). U Lupoglavu kao područnoj školi škole u Dugom selu ostaju niži razredi (1.-4.). Iste se godine zatvara škola u Prečecu, koja je do tada bila područna škola centralne škole u Lupoglavu. U školi te godine radi tri učiteljice (Nada Vučić, Ivka Radja, Zdenka Grundler i jedan učitelj Luka Juričev.

Dakle, šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina škola normalno funkcionira, kao područna škola škole u Dugom Selu, u izvođenju nastave za niže razrede.

Od 1990. škola u Lupoglavu postaje područna škola Osnovne škole «Stjepan Radić» u Božjakovini, a nastava se također izvodi samo za niže razrede.

Školu u Lupoglavu polazi 107 učenika nižih razreda osnovne škole u 7 razrednih odjela. Učitelji koji održavaju razrednu nastavu su: Slavko Čolić, Vera Kuzmanović, Ivica Duvnjak, Renata Jelečki, Snježana Prevolnik Galić, Martina Švajghart i Danijela Knežević. Nastavu engleskog jezika održava Ivan Perić, a vjeronauka Tadijana Marčinković.