« Siječanj 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
Ovdje ćemo objavljivati učeničke radove. Započeli smo sa radovima naše bivše učenice Gordane Batalić
Studenačka elegija
Gledam selo kršno,
žedno ljudi,
pisme,
dice …
Niče kamen umisto šenice
Selo pamti samo gladne godine
i nepovratne odlaske
u pitomije krajeve.
Mlađarija se razleti svitom
za valuton,
školon,
gospošćinom …
A selo osta sa staračkin šćapon
i krunicon,
skršeno bolon
i vrimenon…
Na umoru …
Gordana Batalić
Pečalbarska balada
Ostavlja dvi starice
mater i popločanu kuću
u ljutom kršu
i ide u svit trbuvom za kruvon
zakrpljeni gaća i još vriškin vonjon
ovaca i koza.
S bauštele će doći buletin
da je plaća dobra,
i da se neće vraćat kući
prije dodućeg lita
brez novog odila i mašle,
brez tonobila.
Prije će banit poštjer
prid sorenu kuću
i donit crnu kuvertu
da je Matana zatrpa kanal
u Vrankvurtu.
Sada kukavuce savijaju gnjizda
u sorenoj kući
u ljuton kršu
jer je starica umrla
još prošlog lita,
a kuća se sorila
licon o Uskrsu.
Gordana Batalić
Zimska noć
Stojim i gledam.
Fijuče vjetar.
Očima fizike gledam
jednoliko ubrzan.
Pod svjetlom svjetiljki
stablo odjeveno kao iz sna vila.
Polako smiruje se vjetar.
Zimska idila.
I svjetiljka se stara ugasi
k´o tužni iz daljine stih.
Sad je vjetar miran, za svu vječnost tih.
Tek s dalekim mjesecom lisrki ugođaj stvara.
Juko Skojo
Katastrofa
Nemoj misliti
da je to za me katastrofa.
Tom događaju bit će posvećena
samo jedna strofa.
Vjetar će odnijeti sjećanja,
misli će isprati kiše,
ostat će samo praznina
i … ništa više.
I ako ovu glupost
pročita neki PROFA
reći će:
„Svaka strofa – KATASTROFA.“
Juko Skojo