Osnovna škola Studenci

Diljem svijeta 19. siječnja obilježava se Svjetski dan kokica, a u našoj školi obilježile su ga učiteljice Ivana Lončar i Zvonimira Olujić s učenicima viših razreda.

Kokice zbog svojih znanstvenih prednosti možemo uvrstiti na popis zdravih grickalica. Naravno, ključ je u pripremi, jer kokice spremljene bez dodanih masnoća bit će i zdravije. Pri pravljenju pak budite malo oprezniji jer zrno može odskočiti čak i metar u zrak. Razlog zašto pucaju je taj što imaju malu količinu vode koja se pretvori u paru.

Kokice su zdrave jer se rade od neprerađenog zrna kukuruza, tj. cjelovite žitarice. Cjelovite žitarice su bogate netopivim vlaknima koji se ne otapaju u vodi, ali se kreću kroz crijeva apsorbirajući se i stvaraju pritisak na crijeva te na taj način liječe zatvor. Dakle, kokice se lako probavljaju i čine vas sitima dugo vremena. Kokice sadrže snažne antioksidanse poput β-karotena i polifenola, spojeve koji su i do nekoliko puta jači od vitamina C i E. Osim navedenih spojeva, u kokicama ima više željeza, nego u špinatu.

Izbacite iz prehrane one kokice koje se spremaju u mikrovalnoj pećnici jer su izuzetno bogate kalorijama, opasnim kemikalijama, lošim masnoćama te toksinima. Najopasnija kemikalija je svakako perfluorooktanska kiselina koja ima ulogu da održava masnoću unutar vrećice, a taj kemijski spoj povećava rizik od raka. U pakiranjima kokica za mikrovalnu najčešće se koristi palmino ulje koje povećava loš kolesterol jer sadrži veliki udio zasićenih masnih kiselina kojih ima znatno više, nego u biljnom ulju. Prema tome, uvijek spremajte kokice kod kuće u aparatu za kokice ili u loncu s malo ulja ako zaista želite da to bude hranjiv obrok.

Danas teško možemo zamisliti gledanje filma bez kokica, a postoji i razlog zašto je to tako. Kukuruz se razvio u Južnoj Americi, a u Europu je stigao u 19. st. Kokice su vrlo brzo postale popularne zbog svoje jednostavnosti i počele su se pojavljivati na različitim sportskim i zabavnim događanjima. No, u kinodvoranama prikazivali su se nijemi filmovi pa grickanje kokica nije bilo dozvoljeno.

Godine 1927. kinodvorane uvode zvuk, ali ne i unos hrane i pića. Ono što je utjecalo na povezivanje kinematografije i kokica bila je ekonomska kriza, a kasnije i Drugi svjetski rat. Zbog nedostatka novca, vlasnici kinodvorana uvrstili su kokice u svoju prodaju kako bi više zaradili pa su kokice prestigle slatkiše poput šećerne vune i ušećerenih jabuka jer su bile izrazito jeftine, a ukusne. Vrijeme nakon Drugog svjetskog rata pa sve do 1960-ih bilo je zlatno doba kinodvorana i kokica.

Njihova popularnost ostala je do danas, a grickajući kokice nastavljate jednu od najstarijih tradicija čovječanstva. To nam pokazuju različita otkrića poput onog da kukuruz kokičar potječe od divlje sorte iz današnjeg Meksika gdje su pronađeni klipovi ove podvrste iz 3600. g. pr. Kr. Otkriveno je i da su Irokezi Indijanci pravili kokice u glinenim ćupovima koje su zagrijavali u pijesku, a od njih su pripremali i juhu.

Učenici su sa zanimanjem slušali o kokicama, okušali su se i u pripremi kokica koje su kasnije poslužili u kutijama za kokice pa je učionica na jedan postala prava mala kinodvorana. Da bi doživljaj bio potpun, uz kokice su odgledali i hrvatski film Moj dida je pao s Marsa o neobičnoj avanturi djevojčice Une koja uz pomoć robota mora pronaći i spasiti djeda kojega su oteli izvanzemaljci.

Ivana Lončar, učiteljica prirode, biologije i kemije

Zvonimira Olujić, učiteljica hrvatskoga jezika