CRTAO SAM BOLJE OD UČITELJICE!

Rečenica je to koju je izrekao gospodin Dovniković u kratkom razgovoru prije susreta s učenicima. Petak, 10. svibnja 2013. Hol škole prepun je učenika, nastavnika naše škole, a tu su i novinari. Stigao nam je drag gost, gospodin Borivoj Dovniković Bordo. Druženje i razgovor s učenicima započinje u 13 sati.

Nakon pozdrava ravnateljice, gospođe Marije Anić, pjevački zbor otpjevao je dvije skladbe. Uslijedilo je kratko upoznavanje s biografijom gospodina Dovnikovića. Dobro raspoložen i vrlo duhovit, gospodin Dovniković odgovarao je na brojna pitanja učenika. Bila je to prilika da naši učenici upoznaju neke zanimljivosti iz njegova života i iznimno svestranoga rada. Zanimljivim i ponekad šaljivim odgovorima gospodin Dovniković progovorio je o svojim prvim crtežima, razvoju crtanog filma u Hrvatskoj, naporima koji su uloženi da bi filmovi nastali u Zagrebačkoj školi crtanoga filma prešli granice Hrvatske.

Posebno zanimljivo je bilo slušati kako je izgledala naša škola 1938. godine kada je gospodin Dovniković bio učenik 2. razreda. Razgovor je potrajao dulje od jednoga sata, a završen je pljeskom. Ovaj susret je prvi u našoj školi, a kako je rekao gospodin Dovniković (što je i naša želja), ne i posljednji.

CRTAO SAM BOLJE OD UČITELJICE!

Rečenica je to koju je izrekao gospodin Dovniković u kratkom razgovoru prije susreta s učenicima. Petak, 10. svibnja 2013. Hol škole prepun je učenika, nastavnika naše škole, a tu su i novinari. Stigao nam je drag gost, gospodin Borivoj Dovniković Bordo. Druženje i razgovor s učenicima započinje u 13 sati.

Nakon pozdrava ravnateljice, gospođe Marije Anić, pjevački zbor otpjevao je dvije skladbe. Uslijedilo je kratko upoznavanje s biografijom gospodina Dovnikovića. Dobro raspoložen i vrlo duhovit, gospodin Dovniković odgovarao je na brojna pitanja učenika. Bila je to prilika da naši učenici upoznaju neke zanimljivosti iz njegova života i iznimno svestranoga rada. Zanimljivim i ponekad šaljivim odgovorima gospodin Dovniković progovorio je o svojim prvim crtežima, razvoju crtanog filma u Hrvatskoj, naporima koji su uloženi da bi filmovi nastali u Zagrebačkoj školi crtanoga filma prešli granice Hrvatske.

Posebno zanimljivo je bilo slušati kako je izgledala naša škola 1938. godine kada je gospodin Dovniković bio učenik 2. razreda. Razgovor je potrajao dulje od jednoga sata, a završen je pljeskom. Ovaj susret je prvi u našoj školi, a kako je rekao gospodin Dovniković (što je i naša želja), ne i posljednji.