4. veljače 1915. godine u Osijeku na svijet dolaze braća blizanci, Josip i Juraj. Jedan od njih ubrzo umire, a roditelji nisu bili sigurni o kojem se djetetu radi. Preživjeli blizanac od tog trenutka nosi imena obojice braće - Josip Juraj Strossmayer. Priča o blizancima nikad nije potvrđena, no u to vrijeme smrt novorođenčati nije bila rijetkost.

Od milja su ga sugrađani nazivali – Štroco. Završio je pučku školu (u Ulici svete Ane), a potom gimnaziju. U Đakovu je započeo studij bogoslovije, a završio ga je u Budimpešti i Beču; kao 20-godišnjak doktorirao je već i filozofiju.

Za jednog od ravnatelja carskog zavoda svetog Augustina u Beču i dvorskog kapelana imenovan je 1847. godine. Na prijedlog hrvatskog bana Josipa Jelačića, car Franjo Josip I imenovao ga je bosansko-đakovačkim i srijemskim biskupom. Od 1850. do svoje smrti, 55 godina kasnije, Strossmayer ostaje na toj funkciji.

Biskup Strossmayer istaknuo se svojim kulturnim i političkim djelovanjem.

Njegova zasluga je izgradnja katerale u Đakovu i župne crkve svetih Petra i Pavla, sadašnje konkatedrale, iza koje se nalazi naša škola.

Od njegovih gesala najdraže nam je: "Prosvjetom slobodi" te osječko sveučilište s pravom nosi njegovo ime.

Izvor: Essekeri

Poprsje Josipa Juraja Strossmayera u osječkom Rondelu velikana.