Prvi hrvatski nobelovac

Lavoslav Leopold Ružička rodio se 13. rujna 1887. u Vukovaru. Nakon što je u četvrtoj godini ostao bez oca, preselio se sa svojom majkom u Osijek i ovdje je završio Nižu pučku školu u Ulici svete Ane i klasičnu gimnaziju.

Bio je izvrstan učenik, s velikom sklonošću prema prirodnim znanostima. Upisao se 1906. god. na Visoku tehničku školu u Karlsruhe u Njemačkoj, gdje je za četiri godine diplomirao i doktorirao. Od 1911. do 1916. god. radio je kao Staudingerov asistent u Karlsruhe, a zatim na ETH u Zürichu na istraživanju strukture aktivnih komponenata biljke Pyrethrum cinerariifolium, dalmatinskog buhača. Taj opsežan rad završen je 1916. god. ali je objavljen tek 1924. god.

Kad se Ružička 1916. god. odvojio od Staudingera, ostao je bez sredstava za život i rad, pa je bio prisiljen obratiti se kemijskoj industriji i predložiti suradnju. Zbog svog zanimanja za kemiju terpena prvo je ugovorio suradnju s njemačkom tvrtkom Haarmann und Reimer na istraživanju sinteze irona, mirisnog principa ljubičice i korijena perunike. Ružička je 1921. god. započeo suradnju s tvornicom mirisa M. Naef et Cie u Ženevi. Na osnovu svog rada na terpenima Ružička je 1918. god. postao privatni docent na ETH, a 1920. god. i na Sveučilištu u Zürichu. Titularnim profesorom imenovan je 1923. god. na ETH.

Dokazao je da su mošusni mirisi, muskom i cibeton, makrociklički ketoni, što je omogućilo sintetsku proizvodnju skupocjenih mošusnih mirisa. Sinteze farnesola i nerolidola i primjena dehidrogenacije sa sumporom i selenom dovele su ga do određivanja strukture drugih seskviterpena, viših terpenoida i steroida. 1926. god. prešao je u Ženevu u istraživačke laboratorije M. Naef et Cie, a razdoblje između 1927. do 1929. god, kao profesor organske kemije proveo je na Sveučilištu u Utrechtu, gdje je nastavio radove na makrocikličkim spojevima i seskviterpenima, a kasnije i na di-triterpenima. Napokon 1929. Ružička se vraća u Zürich gdje radi na steroidima. Godine 1934. Ružička je izazvao veliku pozornost svjetske znanstvene javnosti kad je objavio djelomičnu sintezu muškog spolnog hormona androsterona, a 1935. god. i djelomičnu sintezu mnogo aktivnijeg testosterona.

1939. god. je dobio Nobelovu nagradu za kemiju "za svoj rad na polimetilenima i višim terpenima".

Ružička je umro 26. rujna 1976. u Mammernu na Bodenskom jezeru u 89. godini.

Osim Nobelove nagrade Ružička je dobio i mnoga druga znanstvena priznanja, npr. nagradu Marcel Benoist, najveće znanstveno priznanje Švicarske, osam počasnih doktorata, uključivši počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu, bio je počasni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, počasni građanin Vukovara. U rodnoj kući Lavoslava Ružičke u Vukovaru nalazi se muzej posvećen njegovu životu i radu koji je bio oštećen u Domovinskom ratu. Godine 2004. počela je obnova muzeja kroz fundaciju "Kuća Ružička" - memorijalni muzej i znanstveni centar za mlade znanstvenike.

2007. godine smo Mjesecom Lavoslava Ružičke obilježili 120 godina od rođenja našeg velikog kemičara, a Gradska i sveučilišna knjižnica je tim povodom u našoj školi otvorila izložbu "Kroz osječke aleje do kemijskog panteona: osječki nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog", koja je prethodno bila izložena i u prostorima GISKA-a.

Svi učenici su sudjelovali u radionicama posvećenim našem prvom nobelovcu.

Školske godine 2007./2008. naši učenici, članovi skupine povjesničara su pod vodstvom učiteljice povijesti Anite Opančar proveli istraživački rad pod naslovom Lavoslav Leopold Ružička (1887.-1976.) – od pučkoškolca do nobelovca, a s ovim radom su te školske godine osvojili drugo mjesto na županijskom natjecanju iz povijesti u kategoriji istraživačkih radova. Istraživački rad naših učenika priložen je na kraju ovog teksta. U Videoteci 2008. možete pogledati prezentaciju rada na županijskom natjecanju.

U povodu obnove kemijskog kabinetaodržan je projekt Tjedan Ružičke od 22. do 26. studenog 2010., a učenici su svoje uratke prezentirali na Dan grada Osijeka, 2. prosinca 2010.

5. listopada 2011. posjetili smo na stručnoj ekskurziji u Vukovaru i rodnu kuću Lavoslava Ružičke u kojoj je spomen-muzej te na koju je nadograđen Kongresni centar.