Uršulinke u Hrvatskoj nastavljaju Anđelino djelo koje je započelo u 16. st. Njezina se karizma poput slapa prelijeva na sve njezine kćeri u čitavoj povijesti i po svim kontinentima. Poput svoje utemeljiteljice i danas svaka uršulinka želi čovjeku današnjice otkriti Božju žeđ za čovjekom i čovjeku žeđ za Bogom. U tome im pomažu angažirani laici koji rade u našim dječjim vrtićima i školi.
Anđelino, isprva diskretno djelovanje, malo pomalo budi poštovanje i divljenje njezine okoline. Postala je tako poznatom, da je prozvana »LA MADRE« i njoj su dolazile tražiti savjet osobe iz svih društvenih sredina.
Anđela je već od svoje mladosti duboko obilježena nekim nutarnjim zovom ili vizijom.
Njezin životopis nam ne dopušta da to promatramo, ali svjedočanstva o njezinoj dobi od 40 godina otkrivaju da je ona:
-žena molitve, zahvaćena ljubavlju prema Kristu, prožeta franjevačkom duhovnosti;
-žena srca, otvorena za društvene probleme, koje s drugima laicima nastoji iscjeljivati.

Sv. Anđela nam kao izvor budućnosti nadahnjuje plan utemeljen na:
-odnosima ljubavi i slobode;
-u ozračju radosti i nade, jedinstva i mira;
-za svijet koji treba uvijek iznova evangelizirati svjedočenjem i naviještanjem Božje Riječi.Njezino sve veće ižarivanje temelji se:
-na dubokom jedinstvu života duboko usre dotočenog na Bogu;
-na izvanrednom daru izmirivanja i ujedinjavanja srdaca;
-na njenoj zaraznoj vedrini, koja je znak uravnoteženosti i mira u tom burnom vremenu vjerskih sumnji i nemira.

Sv. Anđela nas poziva da razumijemo svijet, osobito onaj u kojem žive naši mladi. Naša je misija naviještati Evanđelje tom svijetu – razbijenom, sekulariziranom, obilježenom ravnodušnošću – što ćemo naći i u našim zajednicama.                                          

Nastojat ćemo:
-razumjeti težnje mladih i voditi ih da postanu svjesni vrijednosti koje žive;
-pomoći im da osmisle svoj život;
-uočiti izvanškolske stvarnosti, koje djeluju na njihov mentalitet i odražavaju ga (obitelj, razonode, susreti);
-pripraviti ih da žive u različitim kulturama, oslanjajući se na svima zajedničke kriterije: poštivanje ljudskog dostojanstva;
-dati im da otkrivaju specifične evanđeoske vrijednosti, koje se često protive onima iz ovoga svijeta;
-raditi na cjelokupnom razvoju osobe:
•odgoj tijela i osjećajnosti;
•oblikovanje duha;
•poštivanje života i stvaranja;
•otkrivanje lijepoga, otvorenost za divljenje i za misterij…
Toliko putova za buđenje smisla za Boga.

Ono što uršulinke i sve koji rade u našim ustanovama treba pokretati je ljubav prema Bogu i prema samoj osobi s kojom treba ophoditi ljubazno i čovječno. Zadatak nije nimalo lagan i sv. Anđela je toga svjesna i zato poručuje: »…koliko morate moliti Boga da vas prosvijetli, vodi i pouči u onome što vam je činiti oko tog zadatka iz ljubavi prema njemu…«  Moliti treba, živjeti u trajnoj čežnji za Bogom, stvarati u sebi prostor u kojem će on moći biti trajno prisutan. Samo će u toj najdubljoj jezgri i najtišoj šutnji osoba otkrivati tko je i što joj je činiti iz ljubavi prema njemu.  Molitva je život duše, ona je i izvor uršulinskog apostolskog žara i, što ćemo više tražiti i pronalaziti Boga u svemu i u svima, to će naš apostolat biti kvalitetniji, vjerniji i uspješniji; i što ćemo više biti nastanjeni Bogom, to će on biti djelotvorniji.

U DUHU SVETE ANĐELE MERICI
UPUTE Namijenjene školskim ustanovama pod URŠULINSKIM vodstvom

Nadahnute spisima SVETE ANĐELE:
    Pravilo za posvećene,
    Spomeni za glavarice,
    Ostavštine za odgovorne laike.

Upućene našim odgojnim zajednicama, redovnicama i laicima:
    ravnateljima ustanova,
    odgovornima i animatorima za pastoral,
    odgojiteljima i učiteljima,
    osoblju za administraciju i služenje,
    mladima i roditeljima.

S ciljem, da svi zajedno nađemo snagu i svjetlo u mislima Anđele Merici i u sigurnosti da je ona među nama, kao što je obećala:
»Sada sam punija života, nego što sam bila u tijelu… Sada sam trajno među vama s našim Ljubljenim, samo vjerujte, nemojte klonuti duhom i ne gubite nadu.« (5. spomen)

Sveta ANĐELA nam kao izvor budućnosti nadahnjuje plan utemeljen na:
    odnosima ljubavi i slobode;
    u ozračju radosti i nade, jedinstva i mira;
    za svijet koji treba uvijek iznova evangelizirati svjedočenjem i naviještanjem Božje Riječi.
 
ANĐELA MERICI

Rođena je 1474. u Italiji, koja je na kraju 15. stoljeća bila u cvatu i gramzivosti. Raskoš renesanse i bogatstvo elite ne mogu sakriti opasne i trajne probleme društva, kojeg bez prestanka salijeću bolesti, glad, ratovi…

Anđela je već od svoje mladosti duboko obilježena nekim nutarnjim zovom ili vizijom.
Njezin životopis nam ne dopušta da to promatramo, ali svjedočanstva o njezinoj dobi od 40 godina otkrivaju da je ona:
o    žena molitve, zahvaćena ljubavlju prema Kristu, prožeta franjevačkom duhovnosti;
o    žena srca, otvorena za društvene probleme, koje s drugima laicima nastoji iscjeljivati.

Njezino, isprva diskretno djelovanje, malo pomalo budi poštovanje i divljenje njezine okoline. Postala je tako poznatom, da je prozvana »LA MADRE« i njoj su dolazile tražiti savjet osobe iz svih društvenih sredina.

Njezino sve veće ižarivanje temelji se:
o    na dubokom jedinstvu života duboko usredotočenog na Bogu;
o    na izvanrednom daru izmirivanja i ujedinjavanja srdaca;
o    na njenoj zaraznoj vedrini, koja je znak uravnoteženosti i mira u tom burnom vremenu vjerskih sumnji i nemira.

Poslije godine 1515., kad je Italija bila opustošena ratovima, Anđela postaje »smjerokaz«, a svoju snagu i svoj autoritet crpi u Evanđelju, koje je izvor njezinog djelovanja.
Ukorijenjena u svoju sredinu, ona realistički gleda društvo svog vremena. Obdarena začudnim darom uspostavljanja odnosa, ona je prihvatila prenošenja poruke nade i radosti, od kojih je i sama živjela.

U vrijeme sv. Anđele:
o    1440. Gutenberg pronalazi tisak.
o    1492. Kristof Kolumbo se iskrcava na novi svijet.
o    1500. – 1510 Rafael, da Vinci, Michelangelo ostvaruju svoja remek-djela.
o    1520. Luther prekida s Rimom.
o    1534. sv. Ignacije Loyola osniva Družbu Isusovu.
o    1542. Pavao III. saziva Tridentinski sabor.

Božji je zov ostao uporan. Godine 1535. Anđela, bogata iskustvom, konačno osniva »Družbu svete Uršule.« U svoje posve originalno »Pravilo« ona daje upisati ono što je već živjela sa svojim družicama:
o    u vremenu kad je bio običaj da redovnice žive u samostanu, odijeljene od svijeta, ona odlučuje da uršulinke žive svoju posvetu u svojoj životnoj sredini;
o    u društvu, u kojem su imali prevlast muškarci, ona naglašava važnost ženine uloge u čuvanju i prenošenju osnovnih vrijednosti;
o    u društvu s pregradom, koja je dijelila one što se bore, one što mole i one koji rade, ona otvara »proboj« pozivajući laike i posvećene osobe da zajedno rade u službi Evanđelja.

Te mirne smionosti uznemiruju. Nekoliko godina kasnije, Crkva i društvo prisilit će uršulinke da se uvrste u monastičke Redove onoga vremena.
To će početi u Francuskoj godine 1607. U tom će se obliku Red rasijati najprije u Europi, zatim u Americi i Aziji.
Međutim, bule za osnivanje uršulinskih samostana naglašavaju da je »poučavanje djevojčica« glavni cilj Reda. Tako ti samostani otvaraju vrata konvikticama, dok »vanjske« učenice hrle u pripojene prostorije besplatnih razreda.

Što imamo danas od Anđeline intuicije i njezinih izbora?

o    Smisao za bitno, crpljen u dugom razmatranju Evanđelja;
o    uvjerenje da se apostolat i kontemplacija međusobno oživljuju;
o    hitnost da svi kršćani odjelotvoruju evanđeosku poruku;
o    važnost kvalitetnih odnosa, obilježenih čovječnošću, ljubaznošću, pažnjom prema svakome, tim znakovima Božje ljubavi za svakog čovjeka;
o    nužnost prilagođivanja potrebama vremena i mjesta, da bi se na njih odgovorilo na nov način, u vjernosti Evanđelju i poučljivosti Duhu.
 
ODNOSI

»Zaklinjem vas da vodite računa o svojim kćerima i da ih sve upišete u dušu i srce, jednu po jednu, ne samo njihova imena, nego i stanje i narav i sve uvjete njihova života. To vam neće biti teško ako ih prigrlite živom ljubavlju.« (2. ostavština)

»Budite ljubazne i čovječne.« (2. spomen)

»Budite zauzete i budne da upoznate i razumijete ponašanje svojih kćeri te uvidite njihove duhovne i vremenite potrebe.« (4. spomen)
»Zapazite li da je koja plaha, bojažljiva i sklona malodušnosti, ohrabrite je i ojačajte.« (2. spomen)
»Možete li znati neće li one, koje se vama čine manje nadarene i neznatne, postati najvelikodušnije i najugodnije njegovu Veličanstvu? A k tome, tko može prosuđivati dubine srdaca?« (8. spomen)
 
LJUBAVI

Sveta Anđela nas poziva na ljubav prema svima i svakome, s posebnom pažnjom prema djetetu koje živi neke poteškoće.

Ta se ljubav izražava:
     kvalitetom pogleda koji mu upravljamo, pogleda koji je bistar, ali pun nade i pažljiv na osebujnost svakoga;
     dobrohotnim služenjem i poštivanjem njegove slobode;
     istinskim odnosom »ljudskim i prijaznim«;
     darivanjem strpljivog praćenja kroz sav njegov rast.

Tako ljubeći, i dijete ćemo naučiti ljubiti, a možda i otkriti Boga, izvor svake ljubavi.

Razvoj tih odnosa ljubavi pretpostavlja:

     da se ustanova redovito ispituje o svojim pastoralnim izborima, na pedagoškom, odgojnom i društvenom području;
     da svim članovima zajednice predlaže formacije u vidu boljeg služenja.

Sjećajući se, da je ljubav u isti mah krhka i stvarateljska, svatko će poput svete Anđele bez prestanka tražiti nove načine i putove kako da je živi.


 
SLOBODE

»Trudite se privući ih s ljubavlju i rukom nježnom i blagom, a ne zapovjednički i strogo (…) A nadasve, čuvajte se da zahtijevate od drugih da čine bilo što silom, jer Bog je dao slobodnu volju svakome i On ne sili nikoga, nego samo pokazuje, poziva i savjetuje.« (3. ostavština)
»Više ćete postići ljubavlju, negoli strogošću i oštrim ukorima, koji neka se primijene prema potrebi, ali i tada na svom mjestu i u svoje vrijeme, zavisno o osobama (…)
Ljubav, koja sve usmjeruje na Božju čast i korist duša, dobro poučava u tom razlučivanju i pokreće srce da bude prema mjestu i vremenu ljubezno ili strogo, manje ili više, prema potrebi.« (2. spomen)

Sveta Anđela nas potiče da od škole načinimo mjesto uvođenja u slobodu. To nas nuka da:
•    promičemo duh međusobnog poštovanja i uzajamnog povjerenja;
•    dajemo osobno svjedočanstvo razvoja prema većoj slobodi;
•    pokazujemo kako je vjera u Isusa Krista put oslobođenja, jer nam on objavljuje Boga koji nas ljubi.
S tim ciljem:
•    ispitivat ćemo se o načinima našeg bivovanja i djelovanja, da bi oni bili prilagođeni svakom djetetu i u skladu s našim odgojnim planom;
•    davat ćemo prednost pedagogiji izbora i dogovora;
•    predlagat ćemo mladima oblik izražavanja i sudjelovanja;
•    odgajat ćemo ih za poštovanje prema drugima i samima sebi, kao i za smisao za odgovornost;
•    budit ćemo u njima smisao za kritiku, da im pomognemo postići istinsku autonomiju;
•    pomagat ćemo im da razmišljaju o zahtjevima slobode i da odrastu preuzimajući posljedice svojih čina.

Važan dio našega odgojnog poslanja ispunja se kad radimo na rastu svakog čovjeka, što se ostvaruje samo u slobodi ljubavi.

U OZRAČJU RADOSTI

»Vjerno i radosno ustrajte u započetom djelu.« (Zadnja ostavština)

»Sigurno ćete katkad imati poteškoća (…) ali sve će to brzo proći i okrenuti se u veselje i radost.« (5. spomen)

»Imajte pouzdanje i čvrstu vjeru u Boga, jer On će vam u svemu pomoći (…) Radite, budite okretne, vjerujte, trudite se, uzdajte se, vičite Bogu iz dna srca, i bez sumnje, vidjet ćete divnih stvari.« (Uvod u spomene)

»Vršite svoju dužnost s ljubavlju i dobrohotno. Zatim pustite Bogu da radi. On će u svoje vrijeme, kad mu se bude svidjelo, učiniti divne stvari. On može od kamenja načiniti djecu milosti.« (8. spomen)
 
…I NADE
U hodu za sv. Anđelom
Naša odgojiteljska misija jest zadatak nade i izvor radosti, jer je povezana s rastom života. U tom dugotrajnom radu za nas je svjetlo i snaga utjecanje Bogu.
Uvjereni da postoji Božji plan o svakom biću, vjerujemo u sposobnosti koje su prisutne u svakom djetetu i svjesne smo odgojne vrijednosti uspjeha i radosti.


Zato želimo:
     dati prvenstvo pedagogiji ohrabrenja prihvaćajući mladu osobu takvu kakva jest, u poštovanju prema njezinoj osobnoj povijesti i kulturi, vodeći je tako da postane svjesna svojih sposobnosti i da u njih vjeruje, vrednujući njezina postignuća;
     pomoći mladima otkrivati kako rad može biti čimbenik radosti, kad je izvršen u međusobnoj pomoći i dobrom razumijevanju;
     dati mjesta slobodnim aktivnostima i svečanostima, koje pridonose otkrivanju neslućenih darova i stvaraju prijateljske veze.

Bolje se poznavajući i osjećajući se priznatom, mlada će osoba biti sposobnija za usmjeravanje svojeg života i za ostvarenje svojega zvanja.

… I JEDINSTVA

»Uredite tako da se sastanete te se zajedno posavjetujete da biste mogle providjeti za svaku stvar onako kako će vas Duh Sveti nadahnuti.« (7. spomen)

»Neka nastoje unositi mir i slogu  gdje god se budu nalazile…« (5. spomen)

»Međusobna ljubav i sloga su siguran znak da smo na dobrom i Bogu ugodnom putu.« (10. ostavština)

»Pogledajte, dakle, koliko je važno to jedinstvo i ta sloga. Čeznite za njima, tražite ih, prigrlite ih i sačuvajte svom snagom, jer kažem vam, živite li tako sve srcem sjedinjene, bit ćete kao neosvojiva tvrđava protiv svih suprotivština, progona i đavolskih varki.« (Zadnji spomen)

»Što više budete sjedinjene, više će Isus Krist biti među vama.« (10. ostavština)
 
…I MIRA
stopama svete anđele


Okupljeni istom brigom za odgoj, pozvani smo da sačinjavamo ujedinjenu, povezanu i skladnu odgojnu zajednicu.
Opstanak te zajednice temelji se:
     na zajednički izrađenom odgojnom planu, koji svi poznaju i prihvaćaju;
     na svijesti o bogatstvu naše različnosti kao i o teškoći da je prihvatimo;
     na sposobnosti da na pozitivan način rješavam sukobe;
     na volji da se informacija i komunikacija poboljšaju brigom oko iskrenosti i podjele odgovornosti;
     na darovanom vremenu za slušanje i dijalog.


Dakle, svatko je pozvan, da živeći prihvaćanje i povjerenje, postane tvorac pravde i mira, u sigurnosti da će jedinstvo odgojne zajednice pogodovati djetetovu skladnom rastu.

 
ZA SVIJET…

»Vjerno vršite ove i druge slične stvari, kako vas prema vremenima i prilikama bude nadahnjivao Duh Sveti (…)

Ako bi druga vremena i potrebe zahtijevale, da se donesu novi propisi ili da se što promijeni, učinite to razborito i nakon dobrog savjetovanja.

Neka vaše glavno utočište uvijek bude do nogu Isusa Krista, jer će tako On biti među vama, prosvjetljivat će vas i poučavati ono što vam je činiti.« (Zadnja ostavština)


…KOJI TREBA UVIJEK IZNOVA EVANGELIZIRATI

Sv. Anđela nas poziva da razumijemo svijet, osobito onaj u kojem žive naši mladi. Naša je misija naviještati Evanđelje tom svijetu – razbijenom, sekulariziranom, obilježenom ravnodušnošću – što ćemo naći i u našim zajednicama.

Nastojat ćemo:
o    razumjeti težnje mladih i voditi ih da postanu svjesni vrijednosti koje žive;
o    pomoći im da osmisle svoj život;
o    uočiti izvanškolske stvarnosti, koje djeluju na njihov mentalitet i odražavaju ga (obitelj, razonode, susreti);
o    pripraviti ih da žive u različitim kulturama, oslanjajući se na svima zajedničke kriterije: poštivanje ljudskog dostojanstva;
o    dati im da otkrivaju specifične evanđeoske vrijednosti, koje se često protive onima iz ovoga svijeta;
o    raditi na cjelokupnom razvoju osobe:
•    odgoj tijela i osjećajnosti;
•    oblikovanje duha;
•    poštivanje života i stvaranja;
•    otkrivanje lijepoga, otvorenost za divljenje i za misterij…
Toliko putova za buđenje smisla za Boga.


…SVJEDOČENJEM I NAVJEŠTANJEM

»Živite i ponašajte se tako da se vaše kćeri mogu u vama ogledati, i što želite da one čine, to vi same prvo činite.« (6. spomen)

»Koliko morate moliti Boga da vas prosvijetli, vodi i pouči što vam je činiti njemu za ljubav.« (Uvod u spomene)

»Ako vas Isus Krit bude vodio i poučavao, bit ćete dobro poučene…"« (7. spomen)

»Blaženi kojima je Bog nadahnuo u srce svjetlo istine i koji zatim nastoje sačuvati u sebi taj glas istine.« (Uvod u Pravilo)
»Recite im radosnu vijest, koju vam javljam od Isusa Krista.« (5. spomen)

…BOŽJE RIJEČI

Božja riječ može biti Svjetlo Života za svakoga, bez obzira na njegovo usmjerenje kao što je to bila za sv. Anđelu.
Ona nas poziva da u molitvi crpimo nadahnuće za naše djelovanje.
Najprije moramo raditi na tome da u našim školama stvorimo evanđeoski duh prihvaćanja i služenja, koji će omogućiti ponudu vjere.
Pozvani smo također, da svojim poučavanjem i svojem pristupu drugima svjedočimo kršćansko gledanje na čovjeka i svijet. Tada ćemo moći, u skladu s pastoralnim smjernicama Crkve, i da odgovorimo na očekivanja mladih, predložiti im različite pristupe vjeri – intelektualne i egzistencijalne.

Te će nas pripravne etape voditi do izričitog navještaja vjere. Svakome ćemo pomoći:
o    da postane svjestan da je ljubljen od Gospodina prisutnog u njegovoj svakodnevnici;
o    da sluša Božju riječ u Bibliji;
o    da susretne Isusa Krista kao živu osobu te da i on postane evanđeoski kvasac u svojoj životnoj sredini.
 
Karizma svete Anđele Merici predana nam je kao dar. Na nama je, njezinim baštinicima, da je živimo danas po nadahnuću Duha…

Sestre uršulinke žele dijeliti od blaga Anđeline pedagogije ne samo predškolskoj djeci i mladima, nego i njihovim roditeljima, bakama i djedovima, laičkim odgojiteljicama u vrtićima, vjeroučiteljicama, nastavnicima i profesorima u školama.

Zato ovaj kratki prikaz nudimo svima koji žele s nama surađivati u cjelovitom odgoju i vjerskoj formaciji naše djece i mladih.

Sestre uršulinke Hrvatske provincije
Original: A L'ECOUTE D'ANGELE MERICI, Provincija J. Francuska – Španjolska, 1993.