Razvijanje svijesti kod mladih o zavičajnoj pripadnosti i nacionalnom identitetu te važnosti očuvanja zavičajnoga govora i poticanje na kajkavsko pjesničko stvaralaštvo glavni su ciljevi Festivala i Smotre koje organiziraju Europski talent Hrvatska – Centri izvrsnosti Varaždinske županije i Centar izvrsnosti za hrvatski jezik – osnovne škole.

     Smotra se održala 31. ožujka 2023. u Varaždinskim Toplicama, u kongresnoj dvorani hotela Minerva. Festival su otvorile zamjenica varaždinskog župana Silvija Zagorec, toplička gradonačelnica Dragica Ratković i Nataša Sedlar, voditeljica Centra izvrsnosti za hrvatski jezik za osnovne škole. Nakon svečanog otvorenja, prof. Valentina Šinjori je pod naslovom Ogneci i čameki predstavila iskustvo i proces sastavljanja Knigice kajkavčice, čitanke kajkavskih tekstova za osnovnoškolce koja bi uskoro trebala biti objavljena. Smotra je počela kazivanjem pjesama učenika 5. i 6. razreda, a u drugom dijelu pjesme su kazivali učenici 7. i 8. razreda. Smotra je završila dodjelom nagrada i zahvala učenicima i voditeljima.

Program su svojim nastupima obogatili i učenici OŠ Ivan Kukuljevića Sakcinskog, Ivanec; PŠ Tina Ujevića, Salinovec i OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića, Varaždinske Toplice.

     Na natječaj Smotre pristiglo je 137 pjesama učenika od petog do osmog razreda iz svih županija kajkavskoga govornog područja, a stručno povjerenstvo(pjesnikinje Valentina Šinjori, Ljubica Ribić i pjesnik Darko Foder) odabralo je 40 pjesama objavljenih u zbirci „Kaj je naša duša i naša popiefka”. Među odabranim pjesmama bila je i pjesma Zemljica čuva naše učenice 6. a razreda Jane Božić koja je bila jedina učenica iz varaždinskih osnovnih škola koja je sudjelovala na Smotri. U svojoj pjesmi na izrazito senzibilan, promišljen i poetski način govori o aktualnoj temi iseljavanja hrvatskog stanovništva. Njena pjesma dokazuje da se i o teškim, suvremenim i aktualnim temama može pisati kajkavska poezija.

Ines Ercegovac

Zemljica čuva

Kam su pak si ti ljudi prešli?

V svetu ih sad tam nemreš najti.

Jel' su na rodnu grudu zabili?

Zake su došli i ti cajti?

Kaj zabili su oni na zemlju svoju,

na poteke one kaj po njoj tečeju,

na planine te kaj se ž nje zdižeju?

Jel' se moreju setiti

kak stara Ivanšćica zgledi,

kak strošena Krapina šumi?

Kaj su zabili oni kak su bregi,

saku večer sunce spat pospremali,

a kokoti ga h jutre opet zdigali?

Kak su veliki snegi

saku zimu zabelili,

kak su se dešči po leti zlevali?

Sigurne nemreju zabiti,

kak su mesec i zvezdice po kmici tancali,

kak breg trsja na leđima nesi,

kaki su to djetinjstva okusi.

Zemljicu su ostavili,

za koju su se naši stari borili,

za koju su krv prolevali,

za koju su muke preživeli.

Zemljicu su zabili,

na kojoj su odrastali,

na kojoj su se vučili,

na kojoj ih je mati rodila.

Da prešli su, za njimi 

bukva je suze prolevala,

ozebla sliva ju tješila.

Zemljicu su zabili,

kaj ih je hranila,

koja je njihove tuge proživela,

koja ih se ni sramila,

koja je njihovim grobeke čuvala.

Kolke je ljudi po nje hodile,

kolke su zime za nje prešle?

Kad sad ju za srčeke zebe,

ko da ju neke po dušici grebe,

Zemljica naša sad se plače,

dok ju u friški beton oblače.

Jana Božić