Dosta od onoga što govorimo svojoj djeci su rečenice koje smo i sami slušali. Često nam te rečenice jednostavno "izlete" u žurbi ili ljutnji, bez da promislimo što njima poručujemo. Tim rečenicama pokušavamo disciplinirati djecu, a zapravo samo kod djece izazivamo osjećaj manje vrijednosti i sumnju u našu ljubav. Većina roditelja nakon ljutnje poželi da može vratiti vrijeme i povući izrečeno, pa nakon svega pokušavaju objasniti djetetu svoju reakciju. Isprika je svakako poželjna, ali duža objašnjavanja i opravdavanja često ne donose očekivani rezultat što i kod roditelja i kod djeca pojačava frustraciju. Dakle, sva je mudrost u samokontroli, a samokontrola je vještina koja se može naučiti. Prije nego li nešto izgovorite u ljutnji, duboko udahnite i izdahnite. Otpustit ćete dio napetosti i dobiti na vremenu. Postoji i "izlazna strategija". Osjećate li da gubite kontrolu, napustite prostoriju i vratite se za neko vrijeme.

Možete i jednostavno, kao pjesmicu, naučiti rečenice koje jednostavno ne smijete izgovarati:

• Od tebe nema koristi! Ništa ne možeš napraviti kako treba!

Mnogi roditelji u ljutnji izgovaraju ovu rečenicu. To je fraza koja duboko povrijeđuje dijete i u njemu stvara osjećaj bezvrijednosti.

• Baš me briga (To me ne zanima)!

Pogotovo manja djeca žele pojedinosti svojih doživljaja podijeliti sa svojim roditeljima. Isto tako im žele objasniti neki svoj postupak ili ponašanje. Uvijek saslušajte! Želite li da vaše dijete ima povjerenja u vas, pokažite mu da vam je važno sve ono što je njemu važno.

• Kada sam ja bio/bila tvojih godina…

Naravno, ovo se ne odnosi na vaša lijepa sjećanja koja je poželjno podijeliti s djecom već na lekciju u kojoj uspoređujete svoje sposobnosti i postignuća s djetetovima. Takva izjava podrazumijeva da ste bili daleko napredniji u dobi u kojoj su danas vaša djeca, što je priličan udarac na samopouzdanje.

• Zato što sam ja tako rekao/rekla!

Izgovarajući ovu rečenicu roditelji preuzimaju ulogu diktatora, a djeca u pravilu na to reagiraju otporom. Štoviše, čak i ako djeca prividno pristanu na takav odnos, naći će način da se suprotstave.

• Ugledaj se na...

Ovaj komentar će dijete protumačiti na način da se roditeljima ono ne sviđa kakvo jest, već da žele da bude kao netko drugi. Rezultat roditeljske opaske je dijete koje se osjeća degradirano i nevoljeno.

• Ako me ne poslušaš, ostavit ću te ovdje (otići ću)!

Ova ili slična izjava ne bi smjela biti izgovorena, jer je roditelj koji ga napušta najstrašniji scenarij za svako dijete. Naravno, ako djeca previše puta čuju ovu neostvarenu prijetnju, počet će je ignorirati i ismijavati, a povjerenje i autoritet će trajno oslabiti.

• Ubit ću te!

Ovo nemojte izgovarati ni u šali!

• Sad ćeš vidjeti!

Želite povrijediti svoje dijete? Mislite li da ne postoji drugi način do zastrašivanja? Vaše dijete vam treba vjerovati i poštovati vas, a to nećete postići strahom. Dijete je ljudsko biće i nasilno pokoravanje će rezultirati ili totalnim pomanjkanjem samopoštovanja ili još većim otporom.

• Kako možeš biti tako glup/a?

Ova izjava kod djeteta rezultira negativnom percepcijom samoga sebe, te ozbiljno narušenim samopouzdanjem. Djeca na ovakve opaske mogu postati introvertirana ili odgovoriti ponavljanjem svoje "gluposti" kako bi pokazali roditelju da nije u pravu.

• Šuti!

Ova naredba je poput udarca, čak je i gora jer još dublje emotivno ranjava dijete. Kod djece, izaziva prkos i opravdanu ljutnju.

• Nikada nećeš ništa postići u životu!

Ovo je komentar poražavajući za djecu, jer uništava njihovo samopouzdanje. Rezultat može biti prihvaćanje i osjećaj bezvrijednosti, ili verbalno suprotstavljanje koje može rezultirati neželjenim odnosom s roditeljima.

• Prestanite se svađati odmah!

Sva braća i sestre se svađaju. To je dio odrastanja. To je također dio procesa učenja, na taj način se zbližavaju i postaju istinski prijatelji za cijeli život. U ovom odnosu djeca testiraju jedni druge, verbalno i fizički, i to je potpuno normalno. Osim toga, jedan od ciljeva njihovih svađa je uključiti roditelja, a kada se to dogodi, suparništvo se zapravo samo produbljuju.

• Isti si kao tvoj tata/mama!

Iako ova opaska zvuči bezazleno, ona prilično remeti djetetovu percepciju mame i tate. Ako je taj tata često kritiziran u kući, djetetu nikad neće biti kompliment kad ga se uspoređuje s njime. Djeca osjećaju nelagodu kad roditelji negativno govore jedan o drugome, a ako ih se nakon toga još i uspoređuje, osjećaju ljutnju i sram.
U svakom bliskom odnosu, ljudi ponekad izgovore pogrešne i okrutne stvari zbog kojih kasnije požale. Ako nakon takvog događaja iskreno priđete djetetu i kažete:
"Žao mi je što sam to rekao/rekla, shvaćam da je to bilo pogrešno. Volim te.", to je obično dovoljno. Većina djece lako oprašta, jer vole svoje roditelje i žele njihovu blizinu. Iako će se neko vrijeme sjećati onoga što ste im rekli, zapamtiti će i vašu ispriku. I ne zaboravite vježbati samokontrolu jer stalne isprike oko istih stvari gube na značaju i nemaju smisla.