Osnovna škola Svetvinčenat

Giovanni Cernogoraz osvajač je prve zlatne olimpijske medalje u disciplini streljaštva trap. Osvojio ju je 2012. godine u Londonu. Razgovarali smo s njim u njegovom rodnom Novigradu te nam je ispričao svoju streljačku priču te zašto bi volio da se mladi počinju baviti upravo tim sportom.

JAKOV: Zanima me kako ste počeli i kako vam ide sada sa streljaštvom. Kada ste se počeli baviti streljaštvom?

GIOVANNI: Počeo sam se baviti streljaštvom sa 14 godina. Počeo sam jer su me tata i djed navukli na taj sport, recimo da je to jedna obiteljska tradicija.

JAKOV: Kakvi su vam bili treninzi, jeste li trenirali sami ili s nekim?

GIOVANNI: Većinom sam. Treninzi su naporni, traju po cijele dane. Od 9 do 12, onda mala pauza za ručak pa trening od 13.30 do 16 ili 17. Osim pucanja tu je i teretana i vježbe specifične za streljaštvo.

JAKOV: Kakva su vam bila prva natjecanja?

GIOVANNI: Prvo natjecanje nikad neću zaboraviti! Bilo je gađanje u Poreču, još je tada tamo bila streljana, i tada sam osvojio prvi pehar. Treći sam bio kao junior.

JAKOV: Kakav vam je bio osjećaj biti na olimpijskim igrama?

GIOVANNI: San mi je uvijek bio nastupati na olimpijskim igrama, plasirati se. Plasirao sam se dva puta, jednom u Londonu gdje sam osvojio zlato i u Rio gdje sam bio blizu finala. Na olimpijskim igrama je sasvim drugi svijet, to je drugo natjecanje, atmosfera je drugačija… 

JAKOV: Kakav je bio osjećaj osvojiti prvo mjesto?

GIOVANNI: Cilj mi je bio ulazak u finale. Kada sam ušao u finale, opustio sam se i odradio finale najbolje što sam mogao. I bilo je fantastično!

JAKOV: Kako usklađujete privatni život sa sportom?

GIOVANNI: Supruga mora trpiti jer me često nema: izostajem zbog treninga pa onda natjecanja... Situacija je takva i mora se cijela obitelj prilagoditi.

JAKOV: Može li se živjeti samo od streljaštva?

GIOVANNI: Prije olimpijade teško. Nije bilo ni sponzora ni ostalih stvari, a nakon olimpijade, nakon što sam osvojio zlato, došli su i sponzori i pomoć pa sad, recimo, mogu od toga živjeti.

JAKOV: Koliko je streljaštvo popularno kao sport?

GIOVANNI: Mogu reći da, prije nego što sam osvojio zlato, što je bila prva hrvatska medalja u disciplini trap, jako malo. Nitko nije pratio taj sport. Nakon što sam osvojio zlato u Londonu i Josip Glasnović zlato u Riju, mediji više prate taj sport i djeca su više zainteresirana.

JAKOV: Znači, vi ste bili taj poticaj koji je popularizirao streljaštvo?

GIOVANNI: Pa da, jesam.

JAKOV: A trap kao disciplina je popularnija od drugih disciplina ili…?

GIOVANNI: U gađanju glinenih golubova tri su discipline: parni trap, trap i skit. Trap i skit su popularniji od parnog trapa jer više nije olimpijska disciplina.

JAKOV: Koliko dugo se još mislite profesionalno baviti streljaštvom?

GIOVANNI: Pa još 6 – 7 godina.

JAKOV: A nakon toga planirate postati trener ili?

GIOVANNI: Želja mi je ostati u streljaštvu kao trener i voditi tu streljanu.

JAKOV: Imate li neki savjet za mlade koji bi se počeli baviti streljaštvom?

GIOVANNI: Volio bih da se mladi počnu baviti streljaštvom jer je stvarno lijep sport.

JAKOV: Hvala Vam na vašem vremenu.

Giovanni Cernogoraz osvajač je prve zlatne olimpijske medalje u disciplini streljaštva trap. Osvojio ju je 2012. godine u Londonu. Razgovarali smo s njim u njegovom rodnom Novigradu te nam je ispričao svoju streljačku priču te zašto bi volio da se mladi počinju baviti upravo tim sportom.

JAKOV: Zanima me kako ste počeli i kako vam ide sada sa streljaštvom. Kada ste se počeli baviti streljaštvom?

GIOVANNI: Počeo sam se baviti streljaštvom sa 14 godina. Počeo sam jer su me tata i djed navukli na taj sport, recimo da je to jedna obiteljska tradicija.

JAKOV: Kakvi su vam bili treninzi, jeste li trenirali sami ili s nekim?

GIOVANNI: Većinom sam. Treninzi su naporni, traju po cijele dane. Od 9 do 12, onda mala pauza za ručak pa trening od 13.30 do 16 ili 17. Osim pucanja tu je i teretana i vježbe specifične za streljaštvo.

JAKOV: Kakva su vam bila prva natjecanja?

GIOVANNI: Prvo natjecanje nikad neću zaboraviti! Bilo je gađanje u Poreču, još je tada tamo bila streljana, i tada sam osvojio prvi pehar. Treći sam bio kao junior.

JAKOV: Kakav vam je bio osjećaj biti na olimpijskim igrama?

GIOVANNI: San mi je uvijek bio nastupati na olimpijskim igrama, plasirati se. Plasirao sam se dva puta, jednom u Londonu gdje sam osvojio zlato i u Rio gdje sam bio blizu finala. Na olimpijskim igrama je sasvim drugi svijet, to je drugo natjecanje, atmosfera je drugačija… 

JAKOV: Kakav je bio osjećaj osvojiti prvo mjesto?

GIOVANNI: Cilj mi je bio ulazak u finale. Kada sam ušao u finale, opustio sam se i odradio finale najbolje što sam mogao. I bilo je fantastično!

JAKOV: Kako usklađujete privatni život sa sportom?

GIOVANNI: Supruga mora trpiti jer me često nema: izostajem zbog treninga pa onda natjecanja... Situacija je takva i mora se cijela obitelj prilagoditi.

JAKOV: Može li se živjeti samo od streljaštva?

GIOVANNI: Prije olimpijade teško. Nije bilo ni sponzora ni ostalih stvari, a nakon olimpijade, nakon što sam osvojio zlato, došli su i sponzori i pomoć pa sad, recimo, mogu od toga živjeti.

JAKOV: Koliko je streljaštvo popularno kao sport?

GIOVANNI: Mogu reći da, prije nego što sam osvojio zlato, što je bila prva hrvatska medalja u disciplini trap, jako malo. Nitko nije pratio taj sport. Nakon što sam osvojio zlato u Londonu i Josip Glasnović zlato u Riju, mediji više prate taj sport i djeca su više zainteresirana.

JAKOV: Znači, vi ste bili taj poticaj koji je popularizirao streljaštvo?

GIOVANNI: Pa da, jesam.

JAKOV: A trap kao disciplina je popularnija od drugih disciplina ili…?

GIOVANNI: U gađanju glinenih golubova tri su discipline: parni trap, trap i skit. Trap i skit su popularniji od parnog trapa jer više nije olimpijska disciplina.

JAKOV: Koliko dugo se još mislite profesionalno baviti streljaštvom?

GIOVANNI: Pa još 6 – 7 godina.

JAKOV: A nakon toga planirate postati trener ili?

GIOVANNI: Želja mi je ostati u streljaštvu kao trener i voditi tu streljanu.

JAKOV: Imate li neki savjet za mlade koji bi se počeli baviti streljaštvom?

GIOVANNI: Volio bih da se mladi počnu baviti streljaštvom jer je stvarno lijep sport.

JAKOV: Hvala Vam na vašem vremenu.