Najviše nas se dojmio zeleni pozoj, zmaj, koji spava ispod Staroga grada Čakovca - gdje mu se nalazi glava, a rep čak ispod crkve svetog Nikole u centru grada.

 

Prema legendi koju nam je na svoj ,nama već dobro poznat način vrhunske pričalice bajki i legendi, ispričala kustosica Virč, svaki je od nas poželio najveću želju, sjeo na pozoja i uhvatio ga za glavu i rep. Sada potpuno mirni čekamo ispunjenje naših najvećih želja. Pričala nam je i druge legende.

 

Našu su pažnju zaokupile i maske za Fašnik, posebice Pikač. Djevojčice su se divile čipkama. Pažljivo smo razgledavali i igračke od drveta kojima su se igrale naše bake i djedovi. Vidjeli smo i glinene posude u kojima su nosili vodu kad bi išli raditi na polje - sa dva otvora: većim za odrasle i manjim za djecu - napravljenim na samoj dršci posude, što je kustosica objasnila kao vrhunsko djelo lončarstva.Vidjeli smo i mukotrpan rad tragača zlata. Znatiželjno smo promatrali jaslice od komušine i tri kralja. Pjevali međimurske narodne pjesme i promatrali narodnu nošnju. Divili se junaštvu Zrinskih nad Osmanlijama.

 

Naša nas je učiteljica sa gđom. Virč, zaključala u tamnicu - izgovarajući riječi zle vještice koja je zaključala Ivicu:"Ključiću, družicu, zatvori bravicu, ZAKLJUČAJ Ivicu...", pritom su oponašale hihot zle vještice ..., iako su nas brzo otključale, užasno smo se preplašili! 

 

Na samom smo se kraju igrali u raznobojnom pješčaniku modelirajući opkop oko Staroga grada i jurišli "pravim puškama" na zamišljenog neprijatelja.

 

Tek je potom uslijedio naslađi dio ove izvanučioničke nastave: čašćenje u Bedemu koje nam je priredio naš dragi Ivano: vrućom čokoladom, čajem, čokoladicama, keksićima, smokijem, čipsom, cedevitom, .. - što je tko poželio!