Osnovna škola "Trsat" Rijeka

Draga Ana,

tvoj iznenadni odlazak ostavio nas je bez daha, bez riječi, u samom tom trenutku i bez suza. Čekali smo… čekali smo da nam tko dojavi da je sve u redu, da nas tko prodrma i kaže da smo malo zadrijemali i samo uhvatili loš san u svoju mrežicu za hvatanje snova. Čekali smo… i kad smo krenuli izgovarati i pisati, postajalo je istina. Tebe više nema.

S tobom odlazi mnogo toga lijepoga, dobroga, uzvišenoga, humanoga, radosnoga. I da, reći ćemo svima, kao što smo i dosad govorili svima, koliko si vrijedna u našemu kolektivu. Od tvojega dolaska u našu školu bili smo svjesni tvoje snage i dobrobiti koju nam nosiš. Od prvoga susreta, bila si spremna na suradnju, pomoć, sugestije, razgovor… Dan nije prošao bez tvojega širokog osmijeha s kojim je započinjao svaki dan, s kojim si se pozdravljala s nama do sutra, do ponedjeljka.

Svoje si uspjehe skromno pokazivala, a bilo ih je mnogo i nisu mogli proći nezapaženo. Uspješno si mentorirala mnogim učenicima na natjecanjima, bila si učiteljica mentorica, nagrađena za najbolju učiteljicu u Hrvatskoj 2020. godine. Također, pisala si udžbenik, priručnike, ispite, snimala video-lekcije, osmišljavala i održavala zanimljiva predavanja, a u razgovorima si iznosila i mnoge ideje za sljedeće razdoblje, za predstavljanje učenika, učenica, škole…

U punoj snazi, marljivo si brinula o svakom učeniku, a posebno se bavila onima kojima je trebala pomoć. Kao razrednica bila si iznimno požrtvovna, spremna ponavljati i pomagati koliko god je bilo potrebno. U svojemu si djelovanju uvijek poticala solidarnost, zajedništvo i međusobno pomaganje.

Tebi smo se mogli obratiti skoro za sve: za matematiku i informatiku ne moramo ni govoriti, ali izvrsno si poznavala sve zakone i propise, ljudska prava, slikala si, šivala si, imala izniman smisao za estetiku. U tvojemu društvu svi smo se osjećali vrijedno i osjećali smo da uz sebe imamo osobu koja nas čuje, uvažava i savjetuje ako nam je potrebno.

Tvoj je trag u našoj školi neizbrisiv. Teško ćemo se prilagoditi, naviknuti nastaviti bez tebe. Sve svoje kvalitete koje si utkala u kolektiv i svoje učenike i učenice ostaju. I dalje ćemo ih njegovati i zalagati se za njih baš kao da si s nama.

Počivaj u miru, draga naša Ana. Neka ti budu meki oblaci. Mirno snivaj. I nasmij nam se ponekad svojim zaraznim osmijehom.

Vole te i grle

učenici i učenice, djelatnici i djelatnice OŠ Trsat

Draga Ana,

tvoj iznenadni odlazak ostavio nas je bez daha, bez riječi, u samom tom trenutku i bez suza. Čekali smo… čekali smo da nam tko dojavi da je sve u redu, da nas tko prodrma i kaže da smo malo zadrijemali i samo uhvatili loš san u svoju mrežicu za hvatanje snova. Čekali smo… i kad smo krenuli izgovarati i pisati, postajalo je istina. Tebe više nema.

S tobom odlazi mnogo toga lijepoga, dobroga, uzvišenoga, humanoga, radosnoga. I da, reći ćemo svima, kao što smo i dosad govorili svima, koliko si vrijedna u našemu kolektivu. Od tvojega dolaska u našu školu bili smo svjesni tvoje snage i dobrobiti koju nam nosiš. Od prvoga susreta, bila si spremna na suradnju, pomoć, sugestije, razgovor… Dan nije prošao bez tvojega širokog osmijeha s kojim je započinjao svaki dan, s kojim si se pozdravljala s nama do sutra, do ponedjeljka.

Svoje si uspjehe skromno pokazivala, a bilo ih je mnogo i nisu mogli proći nezapaženo. Uspješno si mentorirala mnogim učenicima na natjecanjima, bila si učiteljica mentorica, nagrađena za najbolju učiteljicu u Hrvatskoj 2020. godine. Također, pisala si udžbenik, priručnike, ispite, snimala video-lekcije, osmišljavala i održavala zanimljiva predavanja, a u razgovorima si iznosila i mnoge ideje za sljedeće razdoblje, za predstavljanje učenika, učenica, škole…

U punoj snazi, marljivo si brinula o svakom učeniku, a posebno se bavila onima kojima je trebala pomoć. Kao razrednica bila si iznimno požrtvovna, spremna ponavljati i pomagati koliko god je bilo potrebno. U svojemu si djelovanju uvijek poticala solidarnost, zajedništvo i međusobno pomaganje.

Tebi smo se mogli obratiti skoro za sve: za matematiku i informatiku ne moramo ni govoriti, ali izvrsno si poznavala sve zakone i propise, ljudska prava, slikala si, šivala si, imala izniman smisao za estetiku. U tvojemu društvu svi smo se osjećali vrijedno i osjećali smo da uz sebe imamo osobu koja nas čuje, uvažava i savjetuje ako nam je potrebno.

Tvoj je trag u našoj školi neizbrisiv. Teško ćemo se prilagoditi, naviknuti nastaviti bez tebe. Sve svoje kvalitete koje si utkala u kolektiv i svoje učenike i učenice ostaju. I dalje ćemo ih njegovati i zalagati se za njih baš kao da si s nama.

Počivaj u miru, draga naša Ana. Neka ti budu meki oblaci. Mirno snivaj. I nasmij nam se ponekad svojim zaraznim osmijehom.

Vole te i grle

učenici i učenice, djelatnici i djelatnice OŠ Trsat

Draga Ana,

tvoj iznenadni odlazak ostavio nas je bez daha, bez riječi, u samom tom trenutku i bez suza. Čekali smo… čekali smo da nam tko dojavi da je sve u redu, da nas tko prodrma i kaže da smo malo zadrijemali i samo uhvatili loš san u svoju mrežicu za hvatanje snova. Čekali smo… i kad smo krenuli izgovarati i pisati, postajalo je istina. Tebe više nema.

S tobom odlazi mnogo toga lijepoga, dobroga, uzvišenoga, humanoga, radosnoga. I da, reći ćemo svima, kao što smo i dosad govorili svima, koliko si vrijedna u našemu kolektivu. Od tvojega dolaska u našu školu bili smo svjesni tvoje snage i dobrobiti koju nam nosiš. Od prvoga susreta, bila si spremna na suradnju, pomoć, sugestije, razgovor… Dan nije prošao bez tvojega širokog osmijeha s kojim je započinjao svaki dan, s kojim si se pozdravljala s nama do sutra, do ponedjeljka.

Svoje si uspjehe skromno pokazivala, a bilo ih je mnogo i nisu mogli proći nezapaženo. Uspješno si mentorirala mnogim učenicima na natjecanjima, bila si učiteljica mentorica, nagrađena za najbolju učiteljicu u Hrvatskoj 2020. godine. Također, pisala si udžbenik, priručnike, ispite, snimala video-lekcije, osmišljavala i održavala zanimljiva predavanja, a u razgovorima si iznosila i mnoge ideje za sljedeće razdoblje, za predstavljanje učenika, učenica, škole…

U punoj snazi, marljivo si brinula o svakom učeniku, a posebno se bavila onima kojima je trebala pomoć. Kao razrednica bila si iznimno požrtvovna, spremna ponavljati i pomagati koliko god je bilo potrebno. U svojemu si djelovanju uvijek poticala solidarnost, zajedništvo i međusobno pomaganje.

Tebi smo se mogli obratiti skoro za sve: za matematiku i informatiku ne moramo ni govoriti, ali izvrsno si poznavala sve zakone i propise, ljudska prava, slikala si, šivala si, imala izniman smisao za estetiku. U tvojemu društvu svi smo se osjećali vrijedno i osjećali smo da uz sebe imamo osobu koja nas čuje, uvažava i savjetuje ako nam je potrebno.

Tvoj je trag u našoj školi neizbrisiv. Teško ćemo se prilagoditi, naviknuti nastaviti bez tebe. Sve svoje kvalitete koje si utkala u kolektiv i svoje učenike i učenice ostaju. I dalje ćemo ih njegovati i zalagati se za njih baš kao da si s nama.

Počivaj u miru, draga naša Ana. Neka ti budu meki oblaci. Mirno snivaj. I nasmij nam se ponekad svojim zaraznim osmijehom.

Vole te i grle

učenici i učenice, djelatnici i djelatnice OŠ Trsat