Među prvim potpisnicima bila je i Hrvatska.
Hrvatski građani najkorumpiranijim sektorima smatraju pravosuđe i zdravstvo, a najmanje korumpiranim crkvu i nevladine udruge.
Veliku važnost konvencija pridaje prevenciji, pri čemu su predočene mjere usmjerene suzbijanju korupcije i u javnom i u privatnom sektoru. Hrvatska, je već davno proglasila rat korupciji, ali nažalost taj rat uporno gubi. Korupcija je metastazirala u sve pore društva. Ugnijezdila se u pravosuđe, zdravstvo, gospodarstvo, stranke, parlament...
Na vrhu korupcijske piramide nalazi se politika. Politika korupciju hrani i njeguje. Zahvaljujući takvoj vladavini došli smo do situacije da građani nisu sigurni da će ostvariti svoja ustavna i zakonska prava na sudu, da nisu sigurni da li će dobiti odgovarajuću zdravstvenu skrb. Građani nisu ravnopravni kod zapošljavanja, ne mogu stručno napredovati u državnim službama. Nisu adekvatno plaćeni. Ugrožena su temeljna ljudska prava koje jamči čl. 3. Ustava RH.
„Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.“
Bori li se Hrvatska protiv korupcije?
Vlada opće mišljenje da borba protiv korupcije nije dovoljno jaka. Čini se da građani Republike Hrvatske smatraju da uhićenja nikako nisu dovoljna, treba vratiti ukradeni novac, koji su oni kao porezni obveznici platili.
