Holokaust – izvorno značenje
Izvorno značenje pojma holokaust u grčkoj i rimskoj religiji označava žrtvu paljenicu zemaljskim i podzemnim bogovima i dušama pokojnika, pri čemu se obično spaljivala cijela žrtvena životinja. Obred se obavljao noću, a životinja je morala biti crna. Obred je postojao već u egejskoj civilizaciji. Označava i žrtve paljenice u Židova, koji su, prema Bibliji, prinosili osobito janjce.
Razdoblje od 1933.-1945.
Uspostavom nacističkoga režima u Njemačkoj 1933. Židovi su bili izloženi diskriminaciji. Nürnberškim zakonima iz 1935. bili su lišeni građanskih prava te su proganjani, fizički zlostavljani i zatvarani. Mjere nacističke vlasti postale su brutalnije nakon Kristalne noći, dvodnevnoga okrutnoga nasilja nacista protiv Židova i njihove imovine započetog u noći sa 9. na 10. studenoga 1938., u kojem je ubijen 91 Židov, tisuće ih je ranjeno, više od sto sinagoga zapaljeno i uništeno, a oko 25 000 Židova je zatvoreno. Židovima je od tada bio zabranjen boravak na javnim mjestima (parkovi, knjižnice, muzeji), morali su se preseliti u posebne dijelove gradova (geta), njihova djeca nisu smjela pohađati javne škole, a svi stariji od šest godina morali su nositi žute Davidove zvijezde.

U ljeto 1941. počela je treća faza postupanja prema Židovima – faza sustavnoga masovnog istrjebljenja. Tada se po naredbi A. Hitlera pripremalo provođenje plana o „konačnom rješenju židovskoga pitanja“. Od početka 1942. organiziran je sustav koncentracijskih logora s plinskim komorama, a najzloglasniji su bili podignuti na teritoriju okupirane Poljske (Auschwitz, Treblinka, Majdanek, Sobibór).

Logor u Auschwitzu

Logor u Auschwitzu