Ozon je molekularna varijacija kisika. U normalnoj molekuli koju mi udišemo nalaze se dva atoma kisika zalijepljena zajedno. No ozon se sastoji od tri molekule kisika te je plin plavkaste boje koji iznad 120°C prelazi u tekućinu ljubičaste nijanse.
Ozonski sloj, nježni plinoviti štit oko Zemlje, pruža našem planetu zaštitu od štetnog dijela sunčevih zraka (ultraljubičasto zračenje) i čuva sav život našeg planeta. Ozonski se omotač stvara pod utjecajem sunčeve svjetlosti i dio je Zemljine atmosfere od 10 do 50 km iznad Zemlje. Količina ozona u atmosferi je relativno mala no njegova je važnost za život ogromna. Debljina ozonskog omotača je oko 3 mm, ali značajno varira uslijed postojećih štetnih utjecaja. Kada bi nestao ozonski omotač, voda bi isparila u svemir, a Zemlja bi ostala suha spržena lopta.
Zbog toga, gubitak ozonskog omotača i postupno povećanje ozonske rupe ozbiljan je problem.
"Ozonska rupa" prvi je put primijećena 80-ih godina prošlog stoljeća, a utvrđeno je da su uzroci njenog nastanka fizikalno-kemijski procesi, u kojima atomi klora i broma iz plinovitih freona i halona razgrađuju molekule ozona. Te molekule štetne za ozon, nalazile su se u hladnjacima, rashladnim uređajima, lakovima za kosu i drugim sprejevima.
Postupno ukidanje i kontrola tvari koje oštećuju ozon te ga tako smanjuju, pomažu u zaštiti ozonskog sloja za sadašnje i buduće generacije te značajno doprinose globalnim naporima u rješavanju klimatskih promjena.
Prema tome vrlo je važno da budemo ekološki osvješteni kako ne bi nastale burne posljedice čovjekove nepažnje!
