Projekt o kojemu je riječ krenuo je u Kölnu gdje je 1992. godine postavljen prvi „Kamen spoticanja“. Ime je projekta vrlo znakovito s obzirom da isti podrazumijeva to da se prolaznik kao takav ne može na mjedenu pločicu doslovno spotaknuti, ali se može i trebao bi se o nju spotaknuti svojim umom u smislu da će zastati i na trenutak odati počast žrtvi holokausta.
Ovi se spomenici postavljaju diljem svijeta. Prvi je takav spomenik u Republici Hrvatskoj postavljen 2013. godine u gradu Rijeci u Starčevićevoj ulici u spomen na Eugenija i Gianettu Lipschitz, dok je u Zagrebu prvi postavljen u Gundulićevoj ulici u spomen na šesnaestogodišnju djevojčicu Leu Deutsch.
Upravo je prerano i nasilno zaustavljen život djevojčice Lee najviše okupirao pažnju našim učenicima ove godine. Naime, polaznici su se programa Moja Rijeka kroz film „Lea i Darija“ upoznali s tragičnom sudbinom Lee i njene obitelji nakon čega je uslijedilo proučavanje onih članaka Ustava Republike Hrvatske koji se tiču zaštite ljudskih prava i temeljnih ljudskih sloboda, a čije se očito kršenje potvrdilo primjerima iz filma. Svoje su dojmove prethodnoga učenici iznijeli u obliku pisanih preporuka objašnjavajući pritom razloge zbog kojih bi se ovaj film trebao pogledati.
A polaznici su Likovne kulture i ovaj put svojim kreativnim umjetničkim izričajem „stavili točku na i“, odnosno svojim su crtežom izloženim na središnjem školskom panou na najbolji mogući način prenijeli poantu teme o kojoj je riječ. Upravo je zbog toga svaka sljedeća riječ suvišna, a u što se svatko može uvjeriti pregledom fotografija u prilogu.
U projektu su sudjelovali:
učenici polaznici izvannastavne aktivnosti Moja Rijeka
Likovna skupina
Marija Illich Grbeša, učiteljica povijesti
Maja Vodanović, učiteljica Likovne kulture
Marija Malnar Zidarić, knjižničarka
