Osnovna škola Turnić Rijeka

U svijetu ima oko 50 milijuna raseljenih ljudi, prognanika koji su pronašli sigurnost u drugim zemljama ili u drugim krajevima svoje zemlje. Oko polovice tih ljudi su djeca.

Djeca iz 87 zemalja žive među 60 milijuna mina, a godišnje ih od mina strada oko 10.000. Više od 300.000 mladih, uključujući i djevojke, služe kao djeca vojnici, a mnogi od njih imaju manje od 10 godina. Djeca se regrutiraju kao vojnici te im se uskraćuje pravo da idu u školu, da se igraju i rastu u mirnom okruženju. Kod takve se djece nakon rata javlja problem integracije u društvo. Tom se problematikom aktivno bavi UNICEF podržavajući programe koji djeci pružaju psihološku i emocionalnu pomoć.

2006. godine je na snagu stupio protokol o sudjelovanju djece u ratnim sukobima. Prema izvješćima Ujedinjenih naroda, u posljednjih godina je u ratu ubijeno oko dva milijuna djece, oko šest milijuna djece je ranjeno, a oko milijun ih je ostalo bez oba roditelja.

Konvencija o pravima djeteta najvažniji je pravni okvir za zaštitu djece. Ova konvencija ima najveći broj potpisnika od svih ostalih sporazuma o zaštiti ljudskih prava, međutim još uvijek nije potpisana od strane Sjedinjenih Američkih Država i Somalije.

Iako više ne živimo u ratnim vremenima, iako su ta vremena iza nas, postavlja se pitanje da li su djeca žrtve agresije samo u ratom pogođenim zemljama? Zašto smo toliko osjetljivi i suosjećajni za gladnu djecu, za djecu u ratom pogođenim područjima ili za djecu žrtve prirodnih katastrofa, dok plač djeteta u susjednoj kući ne čujemo?

Svako peto dijete žrtva je nekog oblika zlostavljanja, nekog oblika zanemarivanja ili su mu na neki način ugrožene potrebe. Prema Obiteljskom zakonu, članku 108. " Svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava, a posebice o svim oblicima tjelesnog ili duševnog nasilja, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta."

Dakle, zakonski smo obvezni primijetiti i reagirati na svaki oblik zanemarivanja i zlostavljanja djece. Zašto je to toliko bitno? Zato što živimo u svijetu odraslih. I zato što u borbi sa odraslima, djeca uvijek imaju ulogu manjega i slabijega. Ukoliko odrasli ne dignu svoj glas za djecu, tko će?

Svako nasilje i zlostavljanje izaziva zgražanje, užas i osudu zlostavljača i nasilnika, a sućut prema zlostavljanima, poglavito kad su žrtve djeca. Zlostavljanja, nasilja i grubog zanemarivanja djece bilo je i prije, ali se o njima manje raspravljalo i govorilo. Problem tjelesnog, emocionalnog i seksualnog zlostavljanja djece prisutan je manje-više u svim sredinama, ali se skriva i drži obiteljskom tajnom. Zataškavanjem ga nikad nećemo riješiti niti otkloniti. Naprotiv, treba ga javno iznijeti, priznati njegovo postojanje i otvoreno progovoriti o pojavama svih oblika zlostavljanja nemoćne i nedužne djece. Priznanje je jedan od prvih i najvažnijih koraka u njegovu rješavanju.

Zavisno od ponašanja odraslih, dijete će birati svoja ponašanja. Vrlo rijetko djeca rade nešto što već negdje nisu vidjela - uglavnom kopiraju odrasle osobe iz svoje blizine. Procijenimo kakva su djeca danas, i pitajmo se, kako im možemo pokazati da se može i drugačije. Da li na nasilje treba odgovarati nasiljem? Ili postoji alternativa?

Nasilno otvorena ruža nema mirisa.

                                                 Armenska mudrost