Osnovna škola Viktora Cara Emina Lovran

U utorak, 5. ožujka, u našoj je školi gostovao glumac Dubravko Sidor koji je učenicima četvrtih razreda izveo monodramu "Sijač sreće" prema tekstu Božidara Prosenjaka.

Donosimo dojmove dviju učenica 4.b razreda...

Danas  se za učenike trećih i četvrtih razreda održala predstava Božidara Prosenjaka  Sijač sreće. Očekivala sam da će se predstava održati u dvorani kao i  uvijek. U učionici 109. nas je dočekao jedan glumac. „Zar samo jedan“? pomislila sam u sebi. Smjestili smo se i utihnuli. Pozorno smo ga slušali jer je pričao da je on zatvorenik i da je osuđen na 20 godina zatvora. Sada ima slobodno vrijeme i sud mu je dozvolio da održi predstavu. Odslužio je 10 godina i još mu je ostalo 10 godina. „Mislim da glumi“, rekla sam Anji. Počela je predstava . Bila je tako smiješna. Svi smo se smijali, a glumac je tako dobro glumio. Armando se javio da glumi tatu tog glumca. Trebao se derati. Moram priznati, savršeno je to odglumio. Poslije Armanda, mamu je glumila Anja. Isto je bila savršena. Kad je predstava završila objasnio nam je da nije zatvorenik. Rekao je da je to rekao kako bi nam predstava bila zanimljiva. Svi smo pljeskali i sretni izašli iz učionice.

Irina Sandalj

Ovog utorka nismo imali uobičajeni sat hrvatskog, već smo išli pogledati predstavu  u učionicu 109. Predstava se zvala Sijač sreće. U učionicu je došao neki čovjek. Iskreno mislile smo da će biti više glumaca, a ne samo on. Nije to bilo sve, još nam je jednu stvar priznao. Rekao je da je osuđen na 20 godina zatvora. Predstava je počela. Bilo je jako puno smiješnih scena. Svi su se smijali. Neki su se čak javili da s njim malo odglume. Ali ipak najbolje od svega bilo je to što je on glumio sve uloge i pravio se da u rukama ima sreću i druge razne stvari. Na kraju nam je ipak priznao da on nije osuđen na zatvor. Meni je to bio dan za pamćenje. 

Lara Medaković