Osnovna škola Viktora Cara Emina Lovran

Najuspješnijim učenicima i mentorima u literarnom, likovnom i glazbenom izričaju nagrade su uručene na svečanoj dodjeli u Europskome domu u Zagrebu 9. svibnja 2018. u povodu Dana Europe. Svečanosti je nazočila i naša učenica Eni Ramić s mentoricom Ingrid Baljak, prof. U nastavku pročitajte Enin rad kojemu je šesteročlano Državno povjerenstvo dodijelilo prvu nagradu.

Putujemo u najljepši europski grad,
u najtopliju europsku priču

Ostvariv europski san

Pozdrav svima! Ja sam Eni! Nedavno sam putovala u jedan neobičan grad obavijen takvom iznimnom srećom da se može i omirisati. Nije ni čudo stoga da se taj grad naziva Srećograd. Najprije da vam ga malo opišem.

U tome gradu gotovo uvijek sja sunce. Nebo je svijetle plave boje, a kada naiđe pokoji oblak, on je čist i bijel poput snijega. Svako je godišnje doba u Srećogradu prekrasno. Ljeta su topla,  proljeća puna raznobojnog mirisnog cvijeća, jeseni prepune sočnih i zdravih plodova, a zime su kao iz bajke, snijeg zabijeli sva brda i doline. Možda ste primijetili da nisam spomenula kišu! Naravno, katkad padne i kiša. Padne je upravo toliko koliko je potrebno da se napiju biljke i stabla. A svaki put kad kiša padne, duga osvijetli sve kutke Srećograda svojim bojama. Kuće i zgrade su neobične, neke su i smiješne, a neke lude. Ima ih svakakvih oblika: jedna u obliku kruga, druga u obliku trokuta, treća u obliku bumeranga, četvrta u obliku animiranoga lika Garfielda i tako dalje, i tako dalje, i tako dalje. Svaka je kuća drugačija od druge. Parkovi Srećograda puni su drveća i čarobnoga cvijeća. Trava je mekana poput vune. I, ne smijem zaboraviti spomenuti, stanovnici Srećograda ne voze automobile već bicikle i tako čuvaju svoju predivnu prirodu. Njima se nikada ne žuri i uvijek svakamo stignu. Njihova je hrana zdrava i jako je ukusna, topi se u ustima. Ali ima tu još nešto po čemu je ovaj grad uistinu poseban. Tu žive ljudi kakvih nigdje nema, ljudi kakve ne možete ni zamisliti. Kada sam stigla u njihov grad, ugostili su me kao da me znaju već sto godina, a ne kao stranca koji je došao s druge strane svijeta. I oni sami jako su različiti. Različitih su rasa, nacija i vjera, ali poslušajte kako. Na primjer, djevojčica Aby je visoka vitka bjelkinja riđe kose i plavih očiju, a majka joj je tamnoputa Afrikanka, srednjega rasta, islamske vjere. Otac joj je bijelac visoka rasta kršćanske vjere i francuskoga podrijetla. Dječak Thomas pak, crne je rase, a roditelji su mu bijelci, majka podrijetlom iz Hrvatske, a otac iz Amerike. I to su tek neke od kombinacija. I baš to je ono što ovaj grad čini najposebnijim. Svi su njegovi stanovnici tako jedinstveni. A sada se vi sigurno pitate kao što sam se i ja pitala: kako je to moguće? Otkrila sam to vrlo brzo šetajući se jednim prekranim srećogradskim parkom ispunjenim veselim dječjim glasovima. Zastala sam i zagledala se u oči jednog japanskog dječaka. Rekla sam mu da ima lijepe oči i gle čuda! Odjednom su i moje oči postale kao njegove – japanske oči. Srela sam zatim jednu afričku djevojčicu guste crne kovrčave kose i tek što sam pomislila kako je lijepa ta kosa, i moja je kosa postala ista. Izgledala sam čarobno! Kao što izgledaju svi stanovnici Srećograda! Eto, moguće je, tako, jer to je Srećograd! A kad sam se vratila kući, moje oči i moja kosa vratili su se na staro.

Da, taj je grad samo dio mojih snova, ali nije nemoguće. Vjerujem da će Europa u ne tako dalekoj budućnosti postati jedan veliki Srećograd u kojemu će svaka rasa, nacija i vjera biti obitelj jer to nisu samo moji snovi, to je najveći europski san koji će se sigurno ostvariti. Veselim se danu kada ću se probuditi u Srećogradu.

ENI RAMIĆ, 6. B

OŠ Viktora Cara Emina, Lovran

Mentorica: Ingrid Baljak, prof.