Osnovna škola Viktora Cara Emina Lovran

   

Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda ! 

Učenici osmih razreda MŠ i PŠ M.Draga krenuli su 19. studenoga 2013.g. sa svojim profesorima hrvatskoga jezika, vjeronauka, povijesti i fizike autobusom prema Rijeci.  Terenska nastava obuhvatila je segmente gradiva svih navedenih predmeta, a cilj posjeta Astronomskom centru Rijeke, Marijanskom svetištu na Trsatu i Trsatskoj gradini bio je ponoviti i nadopuniti znanje novim saznanjima.

 

 

Prva postaja na putu bio je Astronomski centar u Rijeci, točnije njegov planetarij, gdje smo pogledali igrano-dokumentarni film iz 2009.g. „Dva mala komada stakla“ koji na poučan način govori o izumu teleskopa, galaksijama te o svemiru uopće. Također, upoznao nas je i s proučavanjima svemirskog teleskopa Hubble, koji je u svemiru već dvadeset godina te je na Zemlju poslao oko 750 000 fotografija. Svemirski dokumentarac obradio je i pitanje o tome „ Jesmo li sami u svemiru?“. Još veću ugodu prilikom  filma činila je mala okrugla soba s kupolom, te udobna sjedala s pogledom usmjerenim prema stropu gdje se odvijala projekcija. Film nam se, uz doživljaj planetarija svidio, te proširio naše znanje o svemiru. U nastavku poslušali smo zanimljivo predavanje, popraćeno fotografijama, „Opasnosti svemira - sudari Zemlje i asteroida“.

 

 

 

Druga nam je postaja na putu bilo Svetište Majke Božje Trsatske gdje nas je dočekao fra Ivan. Uveo nas je u prostor crkve, gdje smo se smjestili ispred veličanstvenog oltara. U uvodnoj riječi spomenuo je kako je već proteklo cijelo desetljeće od kada se Papa Ivan Pavao II. poklonio pred oltarom Majke Božje Trsatske, čemu svjedoči i njegov kip postavljen u to ime ispred same crkve, uz koji smo se slikali. Poslušali smo legendu o Nazaretskoj kućici i krunjenju Majke Božje za kraljicu mora. Potom smo obišli Kapelu zavjetnih darova, koja je izgledala kao velika galerija prekrasnih slika i raznih darova. Fra Ivan nam je objasnio da sve te darove donose ljudi, a vrlo često pomorci koji mole za zdravlje, mirno more i sretan povratak svom domu. Puni dojmova  krenuli smo dalje.

 

 

 

Na kraju ove zanimljive i poučne terenske nastave,praćeni kišom prošetali smo do Trsatske gradine.  Ona sama po sebi, svojim visokim zidinama govori više od riječi, predstavlja se i hvali svojom bogatom poviješću. Kako nas je kiša pokušala omesti u našem naumu da razgledamo Trsatsku gradinu, malo smo se požurili, napravili par slika za uspomenu,  razgledali panoramu koja se pruža s njezinih veličanstvenih zidina, a zatim požurili u autobus te na putu do Lovrana poslušali izlaganje učenika Frana Oreškovića i Martine Turković.

 

 Iz njihovog izlaganja saznali smo da je Trsatska gradina (Frankopanski kaštel) smještena na 138 m visokom brijegu, te da predstavlja strateški izbočeni vidikovac iznad Rijeke i usjeka Rječine, koja se prvi puta spominje 1288.g. kao sjedište župe kod sastavljanja čuvenog Vinodolskog zakona. U povijesti predstavljala je vojnu utvrdu od doba Rimljana, kasnije pripala Frankopanima, Habsburškoj monarhiji do odluke carice Marije Terezije 1778g. da Trsat preda novo osnovanom municipiju grada-kotara Bakra. Katastofalan potres 1750g. veoma je oštetio gradinu. Nadalje u 19. stoljeću kaštel je za svoje posljednje počivalište odabrao austrijski vojskovođa i grof Laval Nugent (Nižan) koji je puno uložio u njega. Saznali smo da je između dva svjetska rata Trsatska gradina katastrofalno propadala, a njegova tadašnja vlasnica, slijepa grofica Ana Nugent više ga nije mogla održavati, 1937.g. naš ugledni konzervator Gjuro Szabo tražio je da se isti popravi i održava, do čega nije došlo.

 

Danas je Trsatska gradina jedna od najposjećenijih kulturno-turističkih znamenitosti u Primorsko-goranskoj županiji, gdje se organiziraju  brojne kulturne manifestacije u sklopu „Ljeta na Gradini“.