„Jedva čekam zadnji dan i veselim se izazovima koje će mi srednja škola donijeti. Kada se sjetim svih zgoda u proteklih osam godina, nasmijem se, ali se i rastužim jer shvaćam da odlazim zauvijek od svega toga. Osnovnu školu će završiti sa smiješkom, a u srednju ući sa suzom u oku.“  Nika Dragojević

„Prije osam godina stajali smo na početku kamenite i neuredne staze. Činila nam se predugačka, ali ispunjena smijehom i veseljem. Osam godina smo je uređivali, čistili od neznanja i neuspjeha i evo je sada, ostaje iza nas čista i blistava, a mi krećemo uređivati novu stazu, možda kraću, ali težu.“  Meri Jurković

„Znam da ćemo se rastati, da se neki više nećemo ni vidjeti, ali svi će mi ostati u srcu.. naučili smo mnogo i zahvalni smo vam jer sad kreće ono najteže, ali mi ćemo biti spremni na sve. Ponosna sam na sebe i na osobu koja sam postala, a to je tako jer sam odrastala sa svima vama.“  Rita Kosović

„Od prvog razreda prošli smo kroz sve prepreke s mnogo uspona i padova s jednim ciljem – da dođemo do kraja školovanja. Svim nam je žao što napuštamo ovu školu jer smo i mi dio nje. I kada odemo, otići će i taj dio.“  Antonia Padovan

„Kada smo završavali četvrti razred, trebali smo se rastati i od naše drage i voljene učiteljice Mirele koja je uvijek bila tu za nas i podupirala nas je u svemu. Naučila nas je kako biti složan, naučila nas je prva slova, brojiti, zbrajati, oduzimati, strane svijeta… Ali što je najvažnije naučila nas je  voljeti…"  Martina Stipković

„Svatko će ići svojim putem, a u klupama u kojima smo se zabavljali ali i skrivali uspomene, sjedit će neke nove generacije. Često smo ismijavali jedni druge i nismo bili baš složni, ali unatoč tome znali smo se zabaviti. bliži se dan rastanka, s godinama ćemo zaboraviti jedni druge, ali nekih trenutaka poput bježanja sa satova, ekskurzija, prepisivanja na ispitima zauvijek ćemo se sjećati. Ekipa se rastaje, valjda to znači odrastanje.“  Stela Bosnić

„Toliko sreće, suza, ljutnje, uspona i padova sve smo prošli skupa i ništa nas nije uspjelo razdvojiti do sada, baš ništa. No, sad će nas ipak nešto razdvojiti, a to je vrijeme. Svak će krenuti svojim putem i možda se nikad više nećemo vidjeti ni čuti jedni za druge, ali će mi sve ovo ostati u srcu kao lijepa uspomena na djetinjstvo, a to je ono najvažnije. Na kraju ove staze duge osam rastajem se od prijatelja koji su mi bili poput obitelji, uvijek tu za mene u lijepim i lošim trenutcima. nikad ih neću zaboraviti i uvijek će mi ostati u srcu i kad mi bude teško sjetit ću se njih i našeg predivnog prijateljstva.“  Nika Mirošević

„Suze mi krenu kad se sjetim ove staze duge osam godina. Tko to može zaboraviti? Nikad neće biti srušene uspomene koje smo gradili kao ni suze i osmijesi koje smo dijelili. Nikad neću zaboraviti ovaj razred kao ni učitelje i ovu školu, ne samo kao ustanovu, već kao uspomenu na djetinjstvo.“  Nena Oreb

„Bilo je tu svega, prvih suza, prvog zajedničkog smijeha, prvih ocjena pa tako i prvih ljubavi. Bez brige. Sve je to prošlo. Iako se ne vraćam tako često u prošlost, već neko vrijeme neprestano to radim i vraćam se na svoju prvu rečenicu. Ako nisi naučio što je jezik prijateljstva nisi naučio baš ništa. Kreni ispočetka!  Rina Dragojević

„Osam godina moja mala vojska i ja gradili smo svoje uspjehe. Neki malo bolje, neki malo lošije. Sada treba krenuti ispočetka , odabrati neki novi put pun iščekivanja i nade. Tužno je rastati se, prijatelji moji, jer vi ste uljepšali mojih prekrasnih osam godina. S vama sam bio veseo i sretan, osjećao sam se nekako sigurniji. Svojom srećom ispunjavali ste mene i pazili da naše cvijeće nikad ne uvene. Razrede moj, hvala ti i zaboravit te neću.“  Antonio Dragojević

„Došao je i taj dan, dan kada se rastajemo. Sve što je nekad bilo više se neće moći vratiti, za nas će to biti prošlost, ali u našim srcima će se osjećati nevidljiva tuga i želja da se sve to još jednom ponovi. Naravno to se nikada neće zaboraviti, već ćemo se uvijek svega prisjećati uz želju za povratkom i za još jednom takvom stazom, stazom od dugih osam godina, nezaboravnih godina.“  Josip Dragojević

„2009. god. početkom IX. mjeseca pošao sam u prvi razred osnovne škole. Sastavio se razred od sedamnaest učenika s razrednicom Maritom Hrboka. Od tih sedamnaest učenika većinu sam poznavao, ali Antonio Dragojević bio mi je ipak, najbolji prijatelj. U početku je sve bilo zabavno, ali…“  Petar Marinović

„Nakon svega ipak ću žaliti za ovom ustanovom koja me naučila o životu. Shvatila sam da život nije med i mlijeko, da ljudi iskorištavaju jedni druge, da školski sustav nije uvijek pravedan i da se ponekad loši ljudi tretiraju bolje nego dobri, ali i da prava prijateljstva postoje, da se trud ponekad isplati i da je dobro opraštati. Sada zatvaram ovu knjigu i ubrzo otvaram novu, ali ovaj put spremnija u nadi da se svi ciljevi mogu ostvariti. Zahvalna sam svima koji su bili moji prijatelji, ali i onima koji nisu jer i bez njih ne bih uspjela prijeći ovu stazu dugu osam godina.“  Niki Borovina

„Prijatelji moji, svima od srca želim sreću te da ovo razdoblje, po meni, najbolje i najslađe zauvijek ostane zapisano u našim srcima. Samo kad se sjetim svih naših šala, bezuspješnih i uspješnih dogovora, ludovanja, putovanja, pa čak i teških svađa bude mi toplo oko srca. Sve to nas je guralo naprijed i davalo nam dodatnu snagu i energiju da dovedemo i privedemo ovu nevjerojatnu priču kraju. Sve ovo neka nam bude zvijezda vodilja prema uspješnom i zacrtanom cilju.  Prijatelji, mislim na Vas. Adio! Ivan Dragojević