Na kraju staze duge osam godina

Sjećam se svog prvog dana u osnovnoj školi. Vjerujem da nisam jedini kada kažem da me škola tada pomalo i zastrašivala. Kao i svako drugo dijete, bio sam razigran i bezbrižan. Zbog toga mi je pomisao na klupu i ploču bila nezamisliva. Ipak, krenuo sam s određenom znatiželjom u nove avanture.

Prve četiri godine moje staze brzo su protekle. U petom razredu oprostili smo se od naše voljene razrednice i upoznali se s novom. Peti razred bio je posve novo iskustvo, novi predmeti, učitelji, aktivnosti... Upoznao sam se s više prijatelja. Za razliku od većine već sam imao predodžbu o osobi kakvom bih želio postati. Naravno, ta se predodžba mijenjala tijekom godina pa sam tako u mlađim razredima želio biti astronaut ili pak znanstvenik, a kasnije programer.
 Moje osnovnoškolsko obrazovanje imalo je uspona i padova, i...  još malo padova. Nisam shvaćao ozbiljnost učenja i ocjena dok nisam shvatio da su one ključne u ostvarivanju mojih snova.

Sada gledano unatrag mogu reći da je bilo i zabavno. Druženje s prijateljima, muka s hrvatskim jezikom, kemijom i geografijom... Ipak, sve je polako došlo na svoje mjesto. Svaki sat učenja se isplatio. Savjete koje sam primio od učitelja zasigurno ću nositi sa sobom kroz cijelo daljnje obrazovanje.

Na kraju staze duge osam godina osjećam se ispunjeno, motivirano i spremno za novi početak u srednjoj školi. Iako, dio mene uvijek će šetati ovim hodnicima punim uspomena.
                                                                                     Nikola Cetinić, 8. a

Na kraju staze duge osam godina

Tako je brzo prošlo mojih osam godina školovanja. Sada se nalazim na raskrižju, jedan dio stari sam prošao i sada me čeka nešto nepoznato. Bilo je ovo vrijeme puno izazova. Vrijeme smijeha, briga, suza ali i uspjeha. Kada sam došao u prvi razred osnovne škole, bio sam mali dječak, a sada sam odrastao mladić. Naučio sam razne stvari. Neke su bile zanimljive, a neke ne. Stekao sam puno prijatelja za cijeli život. Poštovao sam svoje učitelje. Moja osnovna škola je u Veloj Luci. To je lijepa zgrada okrenuta moru. More i mi bili smo uvijek povezani. U školi je bilo nestašluka, ali je na kraju sve dobro završilo. U školi sam doživio i prve simpatije koje ću pamtiti cijeli život. Žao mi je što smo sada u pandemiji Covida-19 i što nećemo proslaviti kraj školovanja, a tako smo se dobro pripremili. Nema veze, pamtit ćemo sve! Čeka me novi put, treba izabrati novu školu, zanimanje. Ne znam malo sam nesiguran. Volio bi se još malo igrati i ludirati. Želio bih se baviti fotografijom, ali škole za takvo zanimanje nema u Veloj Luci. Što napraviti? Napustiti dom, prijatelje, roditelje ili ostati? Dolazi ljeto, puno zabave, radosti i kupanja. Malo ću na te probleme zaboraviti. Uživat ću u ljetu, ali ujedno se i pripremiti za nove izazove. Tako sve brzo prolazi!

Danijel Grejan, 8.b

Fotogalerija!

Dragi osmaši, 

sutra 19. lipnja završavate osmi razred. Ponosni smo na vas jer ste uspješno završili svoju osmogodišnju avanturu. Iako nam odlazite u srednju školu, želimo da znate da su vrata osnovne škole za vas uvijek otvorena i ako vam treba još malo pomoći mi smo i dalje tu.

Sretno i čuvajte nam se!

Vaši učitelji