« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
Vela Luka od početka do danas Pogledajte naše slike Lenta vremena
M O J A V A L A
Bonaca je.
Jutro sviće.
Lipo vrime danas biće.
Zvoni zvono s kampanela.
Misto se pomalo budi.
Na rivi se kupaju judi.
Galebovi kako kliču
Čuje se sveto bliže.
Koća puna ribe
Na peškariju stiže.
Pečenu ribu najviše volin.
Kupus i zeje,
Boje ne postoji.
Luška vala
Moj je dom,
Nema lipše
Na svitu tom.
Lucija Mirošević, 6B
Moje je mjesto lijepo kao slika
Od svog rođenja živim u Vela Luci. Otad je upoznajem, divim se i uživam u svakoj situaciji koju mi pruža. Tu živi i moj otac, djed, živio je i pradjed, a možda i njegov otac. Ovdje živi moja majka, sestra, brat, moji rođaci i rodice, tete i barbe i još puno dragih ljudi. Svi oni vole Luku i prisjećaju se lijepih trenutaka provedenih u njoj. Recimo moj djed, Jerko, najviše mi voli pričati o svom djetinjstvu, o Luci kako je prije izgledala, o toj ljepoti koju je teško zamisliti. Ponekad ispriča jednu te istu priču i po sto puta, ali on je tada nekako sretan kao da ponovno prolazi kroz sve te trenutke. Naravno, bilo je i onih loših, ali za te se moramo truditi da se ne ponove.
Vela Luka je meni najdraže, najljepše mjesto za život. Možda ću, kad odrastem, živjeti u drugom gradu, nikad se ne zna, ali ostat će mi sva sjećanja na ljepotu Vele Luke.
Dok sam još bila mlađa, djed je moju sestru, rodicu i mene vozio svojom barkom i pričao priče, a mi smo ga pažljivo slušale. Često sam promatrala more i divila se snazi vjetra. Voljela sam gledati ptice na nebu, ribice u moru, valove koji se svom snagom zabijaju u stijene. Kada sam na kopnu, divim se zelenilu i prirodi, palmama i maslinama, borovima, kukcima, životinjicama koje tu stanuju. Ljeti mi je najdraže roniti i gledati taj prekrasan podvodni svijet. Zimi volim stati pokraj prozora, s toplim napitkom u ruci, i crtati. Nekoliko sam puta pokušala nacrtati sve to što vidim kroz prozor, ali bilo je teško jer moje je mjesto lijepo kao slika.
Jednostavno volim Velu Luku i znam da ću je uvijek nositi u srcu.
Anamarija Franulović, 7.b
MOJE MISTO
Ima jedno misto malo
Što je meni jadno drago.
U njemu je sve što volin:
More, žal, balun i komin.
Dida peče u kominu,
A kad izi ribu, zalije je s vinun.
Ekipa se uvik skupi za balun,
Dolac, Bad, Pinski rat i Komun.
Bili boki, bili žali,
Ima ih u svakoj vali.
U moru se volin toćat
Dok ne zove mater za doma poćat.
Od mojega malog mista
Na svitu mi nema bojeg ništa.
Leon Andreis, 6.B