Folklorna skupina OŠ Vela Luka predstavljala je našu županiju na Smotri folklora „Dječje Vinkovačke jeseni“, koja je održana 7. i 8. rujna 2013. u Vinkovcima.

Dječje vinkovačke jeseni utemeljene su 1970. i među najstarijim su priredbama tradicijske kulture Vinkovačkih jeseni koje se ove godine održava od 6. do 15. rujna pod geslom "To smo što jesmo".
Međužupanijska Smotra Dječjih folklornih skupina održala se u subotu, 7.rujna a u svečanom mimohodu Dječjih vinkovačkih jeseni 8. rujna ulicama i trgovima Vinkovaca prošlo je 54 dječje folklorne skupine od kojih 19 gostujućih iz 14 županija te grada Zagreba.

Bogatstvo je  i ljepota  u čuvanju  tradicijske baštine, ona nas  zbližuje i povezuje i tako je na najljepši način povezala more i ravnicu, Osnovnu školu Vela Luka i Vinkovce.

Mi na Dječjim vinkovačkim jesenima...

     Naš izlet u Vinkovce započeo je ranim ustajanjem i odlaskom na trajekt u 6,15h kada smo krenuli prema Splitu. U trajektu smo igrali karte i slušali glazbu pa nam je vrijeme do Splita brzo prošlo. Dolaskom u Split, ukrcali smo se u naš autobus. U autobusu je bilo jako veselo, a nastavilo se i igranje karata. Stali smo na nekoliko odmorišta i nakon napornog puta stigli u naše odredište, prekrasne Vinkovce. U Vinkovcima smo se smjestili kod naših domaćina.
     Sutradan smo krenuli prema Iloku. Prošli smo kroz Vukovar i vidjeli simbol ratnog stradanja toga grada – ratom oštećeni vodotoranj. U Iloku smo vidjeli dvorac, a preko Dunava i susjednu državu Srbiju. Također, na Dunavu smo vidjeli i ribičko natjecanje. Zabavno nam je bilo igrati se i loviti na pijesku, a oduševili smo se kada smo ugledali konje. Kada smo se vratili iz Iloka u Vinkovce, otišli smo na ručak kod naših ljubaznih domaćina. Poslijepodne je uslijedio odlazak u Lisinski i pripreme za nastup. Obukli smo se, otišli u šator i imali kratku probu. Bili smo jako uzbuđeni. Nastup smo odradili odlično, kako se kaže – ZA ČISTU PETICU. Bili smo ponosni, a posebno ćemo pamtiti trenutak kada su kumpanjoli podigli Josipa, a on je rekao: ''O Vinkovci, dok zlatni se ravnica, pozdravljaju te veloluška dica!'' Umorni od nastupa, otišli smo kućama domaćina  i jako brzo zaspali.
     Slijedećeg jutra opet smo se obukli u naše nošnje i otišli na dugi svečani mimohod tijekom kojeg su naši kumpanjoli opet nekoliko puta podigli Josipa, a na jednom mjestu i mačevali se.  Cijelu svečanost je snimala televizija. Umor nas je obuzimao, a polako se i bližio naš povratak kući u Velu Luku. Domaćini su nam pripremili hranu za dug put koji je bio pred nama.
     U povratku smo svratili do Osijeka i vidjeli Osječku katedralu. Uslijedio je kratak odmor i opuštanje prije povratka kući. U Velu Luku smo sretno stigli, ponosni na naš nastup i kako smo predstavili našu županiju i školu. Ovo putovanje pamtiti ćemo još dugo po mnogim lijepim stvarima koje smo vidjeli i doživjeli.

                                                                  Nena, Nika i Josip