Odgojni stilovi u roditeljstvu

Autor: Gordana Benat

Stil roditeljstva predstavlja stav koji roditelji imaju o odgoju, koriste li kazne i kako, koja će ponašanja poticati, a koja braniti, hoće li dijete biti u centru njihove obitelji ili ne. Stil roditeljstva utječe na dijete, na razvoj njegovih sposobnosti i ličnosti. Da bi dijete odraslo...

 u razmjerno neovisnu, osobno i društveno odgovornu osobu, potrebno mu je pružiti toplinu i nadzor nad ponašanjem. Koliko je god važno da dijete osjeti da je voljeno i prihvaćeno, ono mora razumjeti i pravila ponašanja, te vjerovati da će roditelji zahtijevati da se ona poštuju.

U stvarnom životu nema potpuno čistog odgojnog stila nego je to rezultat različitih kombinacija i situacija. Odgojni stil stvaraju roditelji u svom odnosu prema djetetu.

Odgojni stilovi

Razlikujemo četiri osnovna odgojna stila: autoritaran, vlastoljubiv, ravnodušan (indiferentan) i demokratski.

Autoritaran stil

Autoritaran stil obilježen je jakom moći roditelja, a slabijim iskazivanjem emocija. Tako se dijete često kritizira, zastrašuje i posramljulje. Ističu se uglavnom negativne strane djeteta. Prisutno je kažnjavanje, zabranjivanje, a velik dio komunikacije između roditelja i djeteta svodi se za zapovjedi – npr. “Ti to moraš / Ako nećeš to učiniti bit ćeš kažnjen…” Roditeljska očekivanja su velika, roditelji očekuju da će dijete ispuniti sve zahtjeve. Komunikacija je jednosmjerna, a roditelji ne objašnjavaju svoje odluke. Dijete je uplašeno, zastrašeno, teško se uključuje u igru s vršnjacima, gubi povjerenje u okolinu i u samoga sebe. Rezultat takovog odgojnoj stila jest djetetovo nisko samopouzdanje i loša slika o sebi.

Vlastoljubivi stil

U vlastoljubivom stilu prisutno je izražavanje osjećaja prema djetetu, ali je još uvijek naglašena moć roditelja. Vlastoljubivi stil svodi se na neprestanu kontrolu djeteta i njegovog ponašanja. Npr. – “Ja te volim, ako si ti dobar i ako slušaš!”. Djeca koja su odgajana ovim odgojnim stilom teško se osamostaljuju i tijekom odrastanja uvijek traže roditeljski savjet.

Ravnodušan ili indiferentan stil

Ravnodušan ili indiferentan stil karakterizira previše slobode za dijete i nepostavljanje granica između dobrih i loših postupaka. Roditelji su zaokupljeni sami sobom, ne obraćaju previše pozornosti na dijete. Prisutna je emocionalna hladnoća, a time dijete ne osjeća ljubav, sigurnost i zaštitu od roditelja. Često takav odgojni stil dovede dijete do razočarenja. Dijete često mijenja ponašanje, ne pokazuje interes za npr. školom. Najočitije je to u periodu adolescencije kada dijete iskazuje nesigurnost i izgubljenost pa se pojavljuje rizik od društveno nepoželjnih oblika ponašanja kao što su npr. razvoj ovisnosti, delikvencija i slično.

Demokratski ili autoritativan stil

Demokratski ili autoritativan stil karakterizira iskazivanje osjećaja roditelja prema djetetu i upravo na tome se temelji odgojni utjecaj na dijete. Ovaj odgojni stil smatra se najpovoljnijim za razvoj djeteta – kažnjavanje se izbjegava i traži se optimalno pohvaljivanje djeteta (ni previše ni premalo), uglavnom se sukobi rješavaju dogovorom.

Dijete suodlučuje što želi raditi i roditelji mu pružaju izbor između nekoliko dobrih opcija. Dijete se uključuje u život obitelji i na taj način njemu se ispunjavaju potrebe – osnovne tjelesne potrebe, potreba za ljubavlju i pripadanjem, potreba za igrom i zabavom, potreba za slobodom i potreba za osjećajem uspjeha i postignuća. Roditelji koji primjenjuju demokratski odgojni stil znaju da nisu savršeni te da mogu pogriješiti u odnosu na dijete, ali mu se onda ispričaju.

Na taj način dijete uči da je pogriješiti ljudski i da postoje načini kako popraviti određeni odnos. Rezultat ovakvog odgoja jest dijete koje je samopouzdano, koje ima dobru sliku o sebi, dijete koje zna razumjeti tuđe osjećaje i potrebe, zna se prilagoditi, ali tako da ne ugrozi sebe - jednom riječju sretno dijete koje odrasta u zdravu ličnost.

TEST: Koji je vaš stil odgoja

1. Vaša su se djeca posvađala oko igračke i sada dolaze k vama da presudite tko ima pravo. Vi…

a) pozorno slušate što vam djeca govore i donosite, prema vašem mišljenju, najpravednije rješenje; (A)

b) ne prihvaćate razgovor o svađi, već ih tjerate van na igranje; (P)

c) uzimate spornu igračku od djece dok se ona ne dogovore među sobom kako će se s njom igrati. (D)

2. Uhvatili ste susjedino dijete kako puši na hodniku. Što ćete učiniti?

a) Praviti se da niste ništa vidjeli; (P)

b) Zaprijetit ćete se djetetu da ćete sve reći njegovim roditeljima; (A)

c) Izmislit ćete neki neočekivani argument o štetnosti pušenja, primjerice, kako je ono uzrok smrada iz usta. (D)

3. Dvogodišnje se dijete inati i ne želi poslušati. Što ćete napraviti?

a) Manje ćete ga pitati želi li nešto kako ne biste stalno slušali odgovor “ne”. Radit ćete sve pozitivno, ignorirati ispade jer će tako brže proći; (A)

b) Nagovarati ga, nuditi izbor jer mislite da će ga to smiriti; (D)

c) Ostavit ćete ga na miru. Ako se ne želi šetati, jesti, spavati… ne mora. (P)

4. Vaš mališan ima slobodnu aktivnost, primjerice, ritmiku ili nogomet, uspješan je, ali nakon nekog vremena odustaje. Što činite?

a) Takva su razdoblja normalna kad se čovjek bavi nečim ozbiljnijim, no loše je odustati od nečeg kad je već počeo; (A)

b) Pokušat ću razjasniti što je razlog što je odustao, koliko je ozbiljan u tome i iz tog ću pokušati zaključiti što dalje; (D)

c) Razmišljam kako nema smisla prisiljavati dijete na bilo što. Ako želi ostaviti aktivnost, neka je ostavi. Probao je i sada ga to više ne zanima. (P)

5. Prijateljica vam se žali na svoje vrtićko dijete koje je sporo i u svemu treba poticaja. Što savjetujete?

a) Da uzme više vremena za dijete i uzme u obzir njegov temperament; (D)

b) Da razradi sistem požurivanja djeteta, primjerice, brojenje do deset; (A)

c) Da tome ne pridaje osobito značenje jer će se problem prije ili poslije sam riješiti. (P)

6. Je li važno da dijete ima dnevni raspored?

a) Važno je, iako iznimke potvrđuju pravilo, primjerice, doček Nove godine. Raspored je koristan za dijete, a i roditeljima olakšava život; ( A)

b) Uopće nije važan! Stalan trud da se dijete stavi na spavanje ili posjedne za stol zaista iscrpljuje; (P)

c) Nekakav raspored složi se već kroz svakodnevni život i proizlazi ih djetetovih individualnih potreba, ali i poticaja koje mu obitelj svaki dan pruža. (D)

7. Kad dijete treba ostaviti pelene?

a) Kad dijete dugo vremena ostaje suho, a može mu se objasniti što se od njega očekuje, odnosno sigurno ne prije 1,5. – 2. godine; (D)

b) Kad nauči sjediti, treba ga polako učiti i na tutu; (A)

c) Ako roditeljima nije sila iz ekonomskih razloga, tada se s pelenama ne treba previše zamarati. Nema tog čovjeka koji kao odrastao ne zna ići na zahod ili nosi pelene. (P)

8. Koja vam se rečenica najviše sviđa?

a) “Do vjenčanja sam imao najmanje šest teorija o odgoju djece, a sada imam šestero djece i nijednu teoriju!” John Wilmot; (P)

b) “Cilj je odgoja naučiti djecu da žive bez nas!” Ernest Legouve; (D)

c) “Djeca su kao trava, a travi treba i rosa i kosa”, stara hrvatska poslovica. (A)

9. Vrativši se iz škole, dijete govori da nema ništa za zadaću iako se prije to nije događalo. Vi…

a) trudite se provjeriti tu informaciju kod drugih roditelja i učiteljice; (A)

b) pitate dijete je li sigurno u to, kako poslije ne bi bilo neprilike; (D)

c) odmah ćete povjerovati. Ako učiteljica nije zadala, onda nema zadaće. (P)

10. Ne sviđa vam se jedan od prijatelja iz ulice s kojim se vaše dijete druži. Vi…

a) odlučno zabranjujete djetetu da se druži s njim; (A)

b) ispitujete dijete zašto mu se sviđa taj prijatelj, izgovarate svoje mišljenje, pokušavate raširiti krug djetetovih prijatelja kako bi se možda pojavili novi prijatelji; (D)

c) ne miješate se. Na kraju, sve će se to još mnogo puta promijeniti i dijete će već samo odlučiti s kim će se igrati. (P)

Najviše A odgovora - autoritaran stil

Najviše D odgovora-demokratski stil

Najviše P odgovora- popustljivi stil

Za još informacija kliknite na  sliku.