U dnu razgranatog velalučkog zaljeva smjestio se slikovit gradić Vela Luka, a njegovim središnjim dijelom od godine 1911. dominira veliko pravokutno kameno zdanje osnovne škole. U vrijeme kad je sagrađena, sa svojim širokim pročeljem, čiji je središnji dio neznatno izbačen prema obali, s dva visoka kata i istim takvim prizemljem, isticala se među tadašnjim, redom nižim i skromnije građenim kućama, a i danas gotovo stoljeće kasnije zgrada osnovne škole je i dalje daleko najljepše, svakako najmonumentalnije zdanje u Veloj Luci, svojevrstan zaštitni znak i ponos desetaka naraštaja njenih polaznika.

Bjelinom vrničkog kamena, pravokutno fino obrađenog i složenog u vodoravno uslojenim redovima, pravilnošću svojih dovratnika i profiliranih nadvratnika koji samo na simetričnom pročelju uokviruju 36 prozora i tri para centralno smještenih, lučno nadsvedenih ulaznih vratiju, ozbiljnošću središnjeg zabata sa školskim satom i preslicom na kojoj je palmeta, a u kojoj je 2007. godine obnovljeno starinsko zvono te nadasve  dostojanstvenošću neoklasicističkog stila, ovo zdanje smješteno na samoj morskoj obali privuklo je pogled svakog tko je ikada posjetio Velu Luku i  nesumnjivo predstavlja njen najveći ures.

Općinska uprava školsku je zgradu, uz ogroman trošak od 250.000 kruna, gradila nekoliko godina. Znamo da su radovi započeli 1909. i to prema nacrtu kotarskog inženjera I. Margitića, a izgradnju je s brojnim pomoćnicima izvodio poduzetnik Marin Fabris. Velika klačina za neophodno vapno bila je izgorena 1913. na otočiću Proizd. Zidanje je bilo završeno 1911. a uređenje i opremanje školskim inventarom trajalo je još barem naredne dvije godine, jer je nastava započela tek 1913.

Unutrašnjost zgrade sa širokim predvorjem, kamenim stubištem, visokim stropovima, za to doba neobično modernim sanitarnim čvorovima, stanovima za nadučitelje itd, u potpunosti je udovoljavala najvišim tadašnjim pedagoškim standardima i higijenskim propisima, a o kvaliteti gradnje najbolje svjedoči činjenica da je zgrada u relativno dobrom stanju i danas nakon gotovo sto godina kontinuiranog svakodnevnog korištenja, dviju okupacija i bez provedene temeljite rekonstrukcije, odnosno drveni podovi, vrata, prozori, krovna konstrukcija, većina pregradnih zidova nisu nikada mijenjani.

Na pročelju naše škole dvije su manje kamene ploče, jedna posvećena tisuću godina od krunidbe kralja Tomislava, a druga je isklesana 1957. u znak obnove velikog kamenog natpisa opća pučka učiona smještenog iznad drugog kata, neposredno ispod zabata, kojeg su talijanske vlasti provodeći talijanizaciju skinule 1941. godine.

Umjesto zaključka recimo da je školska zgrada, posebno njeno monumentalno kameno pročelje, organski utopljeno u vedutu Vele Luke, ali i u memoriji i emocijama svih Lučana.

Najstariji pisani podaci o mogućnosti otvaranja škole u Veloj Luci potječu iz 1850. godine. Te godine općinski sindak Samuelli u svom izvještaju izražava mišljenje da u Veloj Luci neće biti moguće uvesti nastavu, jer mjesto neće smoći sredstva za izdržavanje škole.

1853. godine općinski sindak Antun Kunjašić iz Blata traži od velolučkog župnika da mu pošalje podatke o broju djece od 6 do 12 godina koja su pripravna pohađati školu.

1854. godine velolučki župnik don Petar Joković  je izjavio kako će o svom trošku nabaviti potreban namještaj za školu čim više vlasti donesu odluku o osnivanju škole. Tada je u mjestu djelovala privatna ali neredovita škola.
 

Zgrada Osnovne škole Vela Luka - Spomenik kulture i zaštićeno kulturno dobro
 

Zgrada Osnovne škole Vela Luka zaštićena je Rješenjem Ministarstva kulture  kao kulturno dobro i upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Škola predstavlja najreprezentativniju građevinu u Veloj Luci.  Odlikuju je monumentalnost i visoka zanatska razina gradnje. Sagrađena je 1911. godine u naponu ekonomske snage našeg mjesta i uz velike troškove općinske uprave.  Njezin značaj proizlazi iz činjenice što je riječ o namjenski građenoj zgradi s izuzetno očuvanim izvornim elementima u eksterijeru i interijeru.

Uz kontinutet rada više od 100 godina, škola ne predstavlja samo mjesto učenja niza generacija već prepoznatljivu okosnicu u vizuri Vele Luke.

- Za razliku od općinske uprave koja je početkom 20. stoljeća vizionarski i uz velika odricanja sagradila najljepšu javnu građevinu u našem mjestu, današnja općinska vlast omogućila je zagrađivanje glavnog pročelja i glavnog povijesnog ulaza improviziranim štandovima. Shvaćamo da su štandovi izvor prihoda i za Općinu i za zaposlenike te nismo protiv toga da naše mjesto živi! Općini smo već duži niz godina predlagali da se štandovi samo pomaknu na suprotnu stranu uz palme čime bi se oslobodilo pročelje i ulaz, a zgrada  postala vidljiva!

Naša škola nije samo škola. Ona je i spomenik kulture, živuća povijest pred našim očima koji zaslužuje da se prema njoj odnosi s poštovanjem!

I utoliko zaslužuje da se s prostorom pred njom opreznije i umješnije gospodari, da se povijesnom ulazu u školu omogući funkcija i što više istakne pročelje kao važan kulturni i turistički segment ovog mjesta.

• Dopis Konzervatorskog odjela u Dubrovniku Općini Vela Luka