Dragi kolega, dragi prijatelju!

Bio si dobri duh naše škole. Od jutra si nas dočekivao pjesmom, krafnom i Coca-Colom. Mogao si biti na više mjesta u isto vrijeme, prolazio si školom s osmijehom, imao si uvijek dobru riječ za svakoga. Kada nam je bilo teško, ti si nas svojim šalama hrabrio.

Okupljao si nas i bodrio, motivirao da ne odustajemo ni kada se uspjeh nije činio mogućim - uvijek si tražio i vidio izlaz i svjetlo. Mirio si naše različitosti, isticao naše jake strane i učvršćivao naš kolektiv. Nisi odustajao niti se mirio s neuspjehom, nego si uvijek iznova hrabro pokušavao učiniti našu svakodnevicu vedrom i nasmijanom. Imao si najneobičnija rješenja koja mnogi nisu mogli ili nisu htjeli razumjeti. Pravila te nisu sputavala učiniti jedinu pravu stvar – pomoći čovjeku.

A djeca? Djecu si volio više od svega i oni su to prepoznali i cijenili. Razumio si ih, pomagao im u odrastanju, skrivao njihove nestašluke i bio njihov vječni zaštitnik. Voljeli su te.

I mi smo te voljeli. Još uvijek se ne možemo pomiriti s tim da si zauvijek odšetao iz školskih hodnika i naših života. Nedostajat će tvoj osmijeh na početku svakog radnog dana.

Ostavio si nam zahtjevnu zadaću. Trudit ćemo se tražiti istinu i dobro u svakome od nas, pomagati i nikad ne odustajati.

Dragi prijatelju, dragi kolega – hvala ti!

Kolege i djelatnici OŠ Veruda