Kada si se počela baviti pisanjem?

Od drugog razreda škole pišem priče. Kada sam napisala svoj prvi sastav, shvatila sam da mi to ide i da s lakoćom pišem o bilo kojoj temi. Nije mi teško pisati jer uživam u tome. To mi je neka vrsta ispušnog ventila.

Tko ti je najveća podrška u pisanju?

Moja najveća podrška, i ne samo u pisanju, su mi mama i tata, ali i učiteljica koja je vjerovala u mene i poslala moje radove  na Lidrano, i zato joj veliko hvala!

Koji je tvoj najbolji sastav na koji si ponosna?

Najboljeg sastava nemam jer su mi svi najbolji i jako sam ponosna na sve sastave i pišem ih punim srcem.

Kako ste ti i tvoja mentorica reagirale kada ste doznale da si prošla ma županijsko?

Ja sam jednostavno počela plakati od sreće, a moja mentorica bila je ponosna. Ne znam hoću li se plasirati i na državnu razinu, ali već i ovo je za mene velik uspjeh i vrlo sam sretna zbog toga.

Pišeš li sada koji sastav?

Da, trenutno pišem dva sastava. Ja gotovo svaki dan nešto pišem. Ili je sastav, ili pjesma, ili samo neke moje misli.

Kako dolaziš do ideje za pisanje? Kako biraš teme? Što ti je inspiracija?

Pišem o svemu što mi padne napamet. To može biti neko sjećanje ili događaj koji me potakne na razmišljanje. Nemam određene teme koje su mi draže od drugih. Sve su mi jednako drage. Ako me nešto muči izbacim to na papir i tako nastaju moje priče.

Jesi li ponosna na sebe i svoju učiteljicu i zašto?

Ja sam jako ponosna na sebe i drago mi je da moja mentorica vjeruje u mene.

Misliš li se ovime baviti u budućnosti?

Da sigurno ću se pisanjem baviti u budućnosti jer je to ušlo u mene i vjerujem da nikada neće izaći. Ako to ne bude moj posao, onda ću se pisanjem baviti kao hobijem.

Želimo ti puno sreće na Županijskom LiDraNu i nadamo se da ćeš nastaviti pisati kao i do sada!