Pula

Pula je puna parkova i jako je čista,

a njena županija zove se Istra.

Nalazi se na jugu

ima čak i željezničku prugu.

Početkom ljeta stižu turisti,

A na kraju ljeta  motoristi.

U našem moru se nalazi puno riba,

a pulska riva brodove ziba.

Adam Gjevelekaj, IV. c

Veliki odmor

U učionici muk. Razlog: ispitivanje. Profesor je upravo zamolio moju prijateljicu (baš je sretnica) da iziđe pred ploču. I profač taman lijepo zinuo kad se oglasi „Salvador“. Zvoni on, zvoni, a profač i dalje zijeva i gleda nas kako nestajemo u sivilu hodnika.

  Vučemo se, hodamo, trčkaramo i jurimo. A što sad? Za početak, čestitam prijateljici na uspješnom slalomu: doslovno je „proskijala“ kraj kolca. Zatim polako gmižem hodnikom i gledam takozvane ljude kako oko mene izvode bijesne gliste. Ovaj tu je opet nešto izgubio (čudno da to nešto nije njegova glava), ovaj ovdje izgleda kao jedan štreber, a ponaša se ko dva i pol, a ona tamo opet izigrava budalu pred nekim likom u kojeg se zatelebala. Sreća da tu nisu naši roditelji, jer bi svi ,kao u orkestru, skupno dobili srčani udar.

'Alo, 'alo, stani malo, što ja tu radim? Ahaaa… sjetila sam se. Možda ovo nije put za učionicu, ali ću, hodajući ovuda, sigurno naći neki materijal za tračanje. Ako niste znali, kod nas vam je prosječno najzastupljenija radnja tračanje. I zato ni ja ne smijem zaostati. U slučaju  da ne vidim ništa  zanimljivo, barem ću se sjetiti neke dosjetke. Ali, opasno je tračati, jer se i ja lako mogu naći na vjetrometini. Zato se čovjek mora naučiti izbjeći sve nezgode i sva zaljubljivanja, pogotovo ona nesretna. A to baš i nije lako.

Napokon sretno dođem do učionice, ali tamo me svi ignoriraju. Prokleti mobiteli! Prohodam dvadeset metara, ubijem se od muke, a kad dođem do prijateljica, one me ne šljive dva posto zbog nekakvih metalnih kutija sa šarenim ekranom.

Sad ponovo prizivam Salvadora. Hoću da počne sat! Hoću se odmoriti ko čovjek, od hodanja i   informacija (tko šiša gradivo)! Ali najviše od svega, želim se pripremiti za novi, zabavni, iscrpljujući…

Veliki odmor.

(Čekaj malo... pa neće valjda danas biti još jedan?!?!)

Saša Krajnović

  JESEN

Jesen je stigla,
lastavica je odlazeći namigla.
Pozdravila je ovaj kraj
 i rekla je: "Good bye!"

Postaje hladno,
vrabac se stisnuo jadno.
Medvjed je u špilju odlucio poć'
i rekao "Laku noć!"

Kaputi se nose,
noge više nisu bose.
Kisa često pada,
to kraljica jeseni vlada.

Mia Konović

 Plač oblaka

Dok vjetar vije
On suze lije.
Kad plakati je prestao,
Samo je polako letjeti dalje stao.
Tako je završio još jedan kišni dan.
Možete spremiti kišobran!

Mia Konović