Nitko ne zna kada će ga ljubav zateći. To se može desiti danas, sutra, ili za 10 godina. Svi kažu da će, kada ljubav pokuca na njihova vrata, biti spremni. Je li to uistinu tako? Ljubav je čudna stvar.Može ti piliti živce ili te odvesti u slijepu ulicu, a da to ni ne primijetiš. Od kad je svijeta i vijeka, ljudi se zaljubljuju. Cura u dečka, dečko u curu, i tada oni postaju par. Mlade parove ljubav često odvodi u slijepe ulice gdje završava njihova veza. Kada se to dogodi, najvažnije je krenuti dalje, okrenuti novu ljubavnu stranicu. Najčešće su cure te koje se lakše zaljubljuju, a dečki oni koji poduzimaju prvi korak. Kada cura ugleda nekog dečka koji joj se sviđa, poželi mu odmah prići, ali se srami i onda čeka da on poduzme prvi korak. Dečku isto nije baš sve jedno jer njemu u tom trenutku gori pod nogama. Ipak, on dečko pa poduzima prvi korak. Tako je to bilo nekad, a danas je sasvim drugačije. Danas cure ponekad poduzimaju prvi korak, ali ne uživo već preko društvenih mreža. Danas parovi više ne šetaju parkom niti sjede na klupi i jedu sladoled, već su svatko na svom kompjuteru ili mobitelu i tipkaju poruke. Postoje čak i parovi koji se poznaju samo preko društvenih mreža, a uživo se nikad nisu ni vidjeli. U današnje vrijeme takvih je parova puno, čak i previše. Što vi mislite, je li bilo bolje nekada ili je bolje sada? Je li ljepši osjećaj zaljubljenosti bio nekada ili sada uz svu ovu tehnologiju?

Ma što god mislili, nije važno. Važno je da još uvijek ima zaljubljenih, onih koji se iskreno vole. Ali ako ovako nastavimo biti zaljubljeni samo preko društvenih mreža, a ne uživo, loše nam se piše! Ako se svaki drugi par  bude rastajao bez ikakvog razloga, onda će na ovome svijetu biti sve manje ljubavi.A ako nema ljubavi nema ni nas.

Iva Tepšić, 6.a