Kada mjesec zamjeni sunce,

kada dan ugasi sve svoje vrhunce,

kada ptice uspavaju svoja krila,

on joj poviče:“Gdje si draga, mila...

On je bespomoćnan u svome mraku,

kao da je zakopan u dubokom, beskrajnom jarku.

I nema izlaza iz mraka,

i pokušaše pronaći nadu, sunce, probijanje svjetlosnih zraka.

Iz mraka pokušao je pobjeći,

ali svoju oholost i pohlepu ne može izbjeći.

Penjao se, zapomagao,

pokušao je svoj mrak sakriti,

jadikovao je i plakao, ali nije htio svoju dragu razočarati.

Sara Jelić, 8.c