Glavni grad: Baku

 Jezik: Azerski jezik

Površina: 2130 km2

Stanovništvo : 2.122.300

Valuta: manat   

Prošle sam jeseni s obitelji posjetila  glavni i najveći grad Azerbajdžana, Baku. Putovali smo zrakoplovom iz Pule u Zagreb,  iz Zagreba u Istanbul te iz Istanbula u Baku.

U zračnoj luci Hejdar Alijev u Bakuu dočekao nas je moj ujak Goran. S obzirom da je bilo 05:40, otišli smo  malo odmoriti. Istražujući ovaj veličanstveni grad, doživjeli smo brojne pustolovine. Baku je meni neobičan grad jer je sve u potpunosti drugačije, od ljudi, kulture, znamenitosti grada, mode, sigurnosti, prometa,zgrada ...

Prvi smo dan otišli u Port Baku, dio grada gdje se okuplja bolje plaćeno stanovništvo. Ondje se nalaze restorani, kafići i luksuzne trgovine, luksuzni stanovi koji na korištenje imaju garažu, fitness studio, saunu, vlastitog portira i sobaricu. U Port smo svaki dan odlazili na ručak u talijanski i engleski restoran. 

Nakon Porta posjetili smo hotel Hilton. Direktor nas je odveo na vrh hotela u kupolu s koje se vidi cijeli Baku. Zanimljivo je da se kupola neprimjetno vrti. Jedan krug traje 15 minuta, a pogled je nestvaran jer cijeli grad svijetli kao i naši gradovi u vrijeme Božića, a kod njih je tako cijele godine jer je Baku grad  bogat naftom i prirodnim plinovima pa su  energenti jeftini. Preko puta se nalazi predsjednikova palača, a zanimljiva je informacija  da se na tom dijelu vozi i Formula jedan pa direktor na trećem katu hotela smjesti sjedala iz kojih je najbolji pogled na utrku za posjetitelje.

Drugi smo se dan  uputili na Baku Boulevard, odnosno u  Danzikanari Milli Park. Prostire se duž cijele obale, od Trga slobode do Staroga grada. Šetnica se nalazi uz Kaspijsko jezero koje je jako zagađeno naftom pa se moja mama nije mogla okupati se u njemu.  Osim šetnice može se vidjeti azerbaidžanska zastava i  Vatreni tornjevi. To su tri najviše zgrade visoke 200 metara koje  noću svijetle  različitim motivima. Ondje se nalazi Kristalna dvorana gdje se 2012. godine državala Eurovizija, lunapark, naftne platforme, statua vojnika koji brani grad i par kafića u kojima se ispija uglavnom čaj, fontane, muzej tepiha, Mala Venecija, Kazalište lutaka, Vladina zgrada, toranj za vremenske prognoze, velika koncertna dvorana i Baku Ferris Wheel, veliki kotač. Okoliš je čist i uredan.

Treći smo dan  obišli Stari grad koji je uvršten u UNESCO-v popis svjetske baštine u Aziji i Oceaniji. Grad ima sačuvane gradske zidine i tornjeve. Vidjeli smo Toranj djeva, građevine slične džamijama i Širvanšahovu palaču.

Četvrti smo dan bili u centru grada. Centar također ima lijepu šetnicu, jako puno građevina, muzeja povijesti i svetaca i trgova s bezbroj fontana. Prošetali smo  Khagani i Sahili Parkom.

Zadnji dan   otišli smo na utakmicu Eurolige na njihov novi Olimpijski stadion.

Zanimljivo je napomenuti da je Azerbajdžan muslimanska zemlja i da ljudi drže do vjere i običaja, ali prate europske trendove, tako da je moj strah od zamotanih žena i njihovih muškaraca u potpunosti bio neutemeljen. Ima ih  tako malo da ih i ne  primjećujete. Ljudi su jako ljubazni, a za Hrvatsku znaju po uspjehu naših nogometaša na Svjetskom nogometnom prvenstvu.

I tako je došao dan polaska kući. To mi je najteže palo, čak i ne zbog Bakua, nego zbog rastanka s mojim ujakom Goranom kojeg jedva čekam ponovno vidjeti.

                                                                                                                      Paola Peračković,6.c