Prva priča naziva „Tisuću zašto unuka Lovre“ nastala je uoči Lovrinog četvrtog rođendana kad  je na dar dobio pjesmu posvećenu pitanjima kojima je Lovro obasipao djeda, a na koju je Lovro vrlo ponosan. Mnogi su učenici bili oduševljeni pjesmom i rekli kako im se dopada i kako je to poseban dar. 

Gospodin Boško ima još jednu zanimaciju, a to je planinarenje. Planinareći tako došao je na ideju da iz svakog pohoda donese kući jedan mali kamenčić na koji zapiše odakle je i kada je donesen. Sve te kamenčiće čuva u jednoj lijepoj staklenoj tegli. Upravo su ta tegla i Lovrina  znatiželja zahvalni za  nastanak priče „Šezdeset osam kamenčića“. Pogađate, gospodin Boško je u deset godina planinarenja obišao šezdeset i osam planinarskih staza. Sve smo kamenčiće izvadili iz tegle i čitali odakle su. 

Dok su kod kuće brojali kamenčiće „obećao sam mu da ćemo ga, kad još malo odraste, uzeti koji put sa sobom da i on može tako sakupljati kamenčiće koji će ga podsjećati na druženja s ljudima u prirodi i na radost stjecanja novih prijatelja i darivanja iskrenih osmijeha koji ništa ne koštaju one koji ih daruju, a obogaćuju one koji ih primaju. U tom sam se  trenutku iskreno nadao i želio da moj mali unuk zapamtio moje riječi i da će se jednom kada odraste prisjetiti kao i kamenčića koje smo zajedno brojili.“ 

 Hvala gospodinu Bošku na lijepom druženju i darovanim knjigama. 

Tekst napisala: knjižničarka Mirjana Krbavčić