Osnovna škola Većeslava Holjevca Zagreb

Špilja Veternica nalazi se u jugozapadnom dijelu Medvednice, iznad sela Gornji Stenjevec. Udaljena je nepunih 9 km od centra Zagreba. Dobila je ime po struji vjetra koja se javlja na ulazu uslijed razlika u temperaturi zraka tijekom godine (stalna temperatura špilje je oko 10° C). Špilja Veternica je 1979. godine zaštićena zakonom kao spomenik prirode. 

Nakon vožnje od pola sata autobus nas je iskrcao na Medvednici te smo  se skupa s vodičem uputili prema špilji. Nakon duga dva sata hodanja po blatnoj šumi, uz pomoć GPS–a pronašli smo pravi put do špilje. Za ulazak u špilju bili smo naručeni u podne. Kada je grupa prije nas izašla, naš „ranger“ nas je upoznao sa zanimljivostima špilje Veternice. Imao je maslinasto zeleno odjelo, poput šerifa u kaubojskim filmovima i malu ručnu svijetiljku. Imao je dužu kosu svezanu u rep, blijedu put i promukli, ali hrapav glas. 

            Ulaz u špilju se nalazi na nadmorskoj visini od 320 m. Ukupna duljina do sada istraženih kanala iznosi 7128 m, a dužina glavnog kanala iznosi 2622 m. Ukupna vertikalna razlika iznosi preko 200 metara. Za posjetitelje je uređeno prvih 380 metara špilje. U špilji je pronađeno 14 vrsta šišmiša. Jedan šišmiš u samo jednoj noći može pojesti i do 600 komaraca i ostalih kukaca. Šišmiši su malene životinje koje su aktivne noću, a dan provedu spavajući naglavačke.

Upozorio nas je da moramo biti izrazito tihi jer su ženke šišmiša preko ljeta izlegle svoje mlade. Prije šišmiša u špilji su živjeli špiljski medvjed, špiljski lavovi i leopardi, špiljske hijene, pragoveda i golemi jeleni. Rekao nam je da obratimo pažnju na kosti špiljskog medvjeda, fosile školjaka i zubalo medvjeda.

Kada smo ušli u špilju, stavili smo kacige i „ranger“ nam je svjetiljkom pokazao stotine šišmiša iznad naših glava. Zatim smo krenuli u prvo razgledavanje špilje. Špilja se sastoji od puno odvojenih prostorijica i tunelića kojima su prostorije povezane. Svaka prostorija ima svoju priču pa tako i koncertna dvorana. Nekada su se tamo održavali božićni koncerti, ali su ljudi počeli krasti špiljske ukrase jer su mislili da imaju nekakvu novčanu vrijednost.

Špiljski ukrasi nastaju taloženjem vapnenca u bezbroj čudesnih oblika. Sige se međusobno razlikuju oblikom i načinom postanka. U Veternici nalazimo stalaktite (prema dolje), stalagmite (prema gore), stalagnate (nastaju spajanjem stalaktita i stalagmita) i mnoge druge. Mogu rasti različitom brzinom, ali smatra se da je prosječna brzina rasta od 1 do 2 mm na godinu.

*                           *                           *

Nakon izlaska iz špilje bili smo puni različitih dojmova. Nekoga su dojmili šišmiši, nekomu su se svidjeli ostaci medvjeda i neandertalci, a nekome prijašnji način života. Nedugo zatim uputili smo se prema planinarskom domu gdje smo pili topli čaj kojim nas je nagradio naš vodič zbog strpljivosti i pristojnog ponašanja. Magla i kiša su se polako spuštali u zeleno carstvo šume. Dok smo sjedili kod planinarskog doma, uživali smo slušajući tihu pjesmu šume.

                         Lara Horvat i Anamaria Šeremet, 8.b