Osnovna škola Većeslava Holjevca Zagreb

Evo nekih zanimljivosti o HRT-u: 

• u pojedinim su studijima zidovi i pod plave boje te tada voditelji na sebi ne smiju nositi plavu boju jer se kameri daje naredba „ne snimaj plavo“ i onda osobe u režiji mogu namjestiti pozadinu koju žele
• HRT je jednina javna televizija u RH (to znači da je vlasnik te televizije država i mi jer naši roditelji plaćaju HRT pretplatom za TV)
•  HRT je nastao 1956. godine kada je nastala i većina ostalih javnih televizija u svijetu
• svim voditeljima i gostima na snimanju lice mora biti napudrano te im odjeća ne smije imati puno sitnih detalja jer to jako smeta kameri, a i gledateljima
• u ponekim studijima scenografija mora ostati ista i po duže vremena
• studio u kojem se snima „Do posljednjeg zbora“ jedan je od najvećih studija  u ovom dijelu Europe
• u HRT-u postoje osobe (lektori) koje pregledavaju tekstove i gledaju je li sve napisano na hrvatskom književnom jeziku, a postoje i fonetičari koji se brinu o lijepom književnom izgovoru
• hodnici HRT-a dugi su ukupno oko 32 km

J Pitali smo neke učenike za doživljaje i mišljenja:

Lea Naranča, 5.a: Bilo je jako zabavno, zgrada HRT-a je užasno velika. Jako sam se razočarala kada sam vidjela koliko su neka studija uistinu mala. J

Lara Vitale, 5.a: Meni je bilo lijepo, vidjeli smo gdje se snimaju neke od mojih najdražih emisija. Sve prostorije su jako velike i lijepe, a posao jako naporan i težak. J

Nika Radičević, 5.a: Meni je bilo sjajno. Bilo mi je uzbudljivo gledati prostorije u kojima su neki poznati voditelji snimali svoje emisije i Dnevnik. Iznenadile su me „gluhe“  prostorije – prostorije u kojima nema jeke. Saznali smo (što me isto tako iznenadilo) da su hodnici u HRT-u dugi oko 32 km.J

Barbara Kos, 5.a: Meni je bilo super, jako zabavno i poučno. Puno smo naučili i, što je najvažnije, dobro se zabavili i saznali puno o našoj Hrvatskoj redioteleviziji. Super mi je bilo gledati te zanimljive prostorije i nadam se da ćemo to ponoviti. J

Leonarda Brunčić, 5.a: Meni je bilo sjajno. Najbolje mi je bilo kada smo išli u puno studija i vidjeli Lanu Baneli. Najgore mi je bilo kada smo išli u „gluhu“ sobu jer su nam rekli da ako u toj sobi ostanemo duže od dva sata možemo potpuno oglušiti.