Film je igrano-dokumentarni, a govori o stvarnim povijesnim događanjima, genocidu nad Židovima i Srbima, koji je provođen u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i Diani, junakinji toga vremena koja je nesebično spašavala djecu od sigurne smrti. Film je dobio brojne nagrade. Osvojio je Veliku zlatnu Arenu na Pulskom  filmskom festivalu.

Film je snimljen u  crno-bijeloj tehnici. Glazba je jako dobro ukomponirana i odlično naglašava jezivu atmosferu. Kao pripovjedači su sudjelovali  svjedoci vremena (nekad djeca logora, a danas ljudi u kasnim osamdesetima) koji su vrlo iskreno opisivali strahote logora i s jednako bolnim sjećanjima govore o svojem zarobljeništvu  i zatočenju, gubitku članova obitelji i vlastitog identiteta. Naime, mnogobrojna   logorska djeca, koja su preživjela ovu strahotu, ostala su bez traga o vlastitom imenu i prezimenu, obitelji, porijeklu…

                Diana Budisavljević bila je zagrebačka humanitarka i socijalna aktivistkinja iz imućne obitelji. Doznavši da se u ustaške logore odvode majke i djeca srpskog porijekla, ona je odlučila pokrenuti  dobrotvornu organizaciju. Prikupljali su hranu, odjeću i spašavali djecu. Diana je nesebično pomagala  ugrozivši vlastiti život i dijelila sudbinu s ugroženim građanima.

Film je bio  vrlo emotivan i potresan. Tijekom projekcije je atmosfera među učenicima bila ozbiljna i dostojanstvena, a mnogi su učenici bili potreseni jer su se po prvi put susreli s ovom mučnom epizodom iz hrvatske povijesti.

Emily Batelić, 8.b