Osnovna škola Višnjevac

Sportom se nazivaju fizičke aktivnosti koje čovjek izvodi iz natjecateljskih razloga. OŠ Višnjevac je zadnjih godina puno napredovala u odbojci. Odbojka je vrlo zanimljiv, kolektivan sport. Već se godinama bavim odbojkom, kao i moje suigračice, i shvatila sam da me odbojka naučila vrlo bitnim stvarima. Odbojka za mene nije nešto od čega planiram živjeti ,nego je prvenstveno nešto što me ispunjava iz dana u dan, i iz utakmice u utakmicu i daje mi nade da budem bolja i poradim na greškama. Ove godine moje suigračice i ja smo ostvarile vrlo dobar rezultat u školskoj odbojkaškoj ekipi, no možemo se pohvaliti i prošlogodišnjim rezultatom, gdje smo ostvarile 2.mjesto na županijskom natjecanju za 5.i 6. razrede osnovnih škola. Ove godine cilj nam je bio plasirati se na državno natjecanje, što smo i uspjeli, uz ogromne muke. Sve je započelo kada smo se plasirale u finale grada Osijeka i izborile se za prvo mjesto protiv OŠ Frankopan. To natjecanje posebno pamtim time što sam bila proglašena igračicom utakmice, što me vrlo obradovalo i razveselilo, jer sam shvatila da se i moj trud isplatio i dalo mi je nade i poticaja za daljnje uspjehe. Nakon prvog mjesta na školskome sportskome danu grada Osijeka stiglo je županijsko natjecanje. Na županijskom natjecanju „prolile“ smo zadnju kap znoja u finalu sa OŠ iz Đakova gdje smo, uz pomoć vjernih navijača, ostvarile prvo mjesto i tako se plasirale na međužupanijsko. Međužupanijsko je prošlo očekivano; prvim mjestom ostvarile smo odlazak na državno natjecanje OŠ. Državnim natjecanjem se ponosimo, no nismo ostvarile željeni cilj. Očekivalo se plasiranje u polufinale ili finale, no naš rezultat jest 5.mjesto. Ekipa i ja dale smo sve od sebe i uložile smo puno u sva ta natjecanja,ali smo zadovoljne krajnjim rezultatom. No, natjecanja ne bi bila ista da nije bilo osobe koja nas iz dana u dan bodri i pokušava nas naučiti, ne samo o sportu, nego i o drugim stvarima. Naš trener, Danijel Mazur, također je uložio sav svoj trud i vrijeme, samo da bi nam pomogao ostvariti željeni cilj, ali naravno tu i je i nastavnik Branko Hannich, koji nas je također bodrio. Odbojka je kolektivan sport u kojemu trebamo uživati, ali prije svega, podupirati jedni druge. Godinama radim i treniram sa istim curama i shvatila sam da su mi one, uz trenera i obitelj, podrška koja mi najviše znači i ni jedan cilj ne bi bio ostvaren da nismo složne i uvijek tu jedna za drugu. Iz dana u dan trudim se postati što bolja i ostvariti svoje vlastite ciljeve. Osim time što sam nedavno osvojila „klipić“ za najbolju igračicu, nadu mi je dalo to što sam predstavljala OŠ Višnjevac za najsportašicu grada Osijeka i ostvarila sam 2.mjesto u Osijeku. Uz sve svoje uspjehe, najdraži su mi oni s kojima se cijela ekipa ponosi i u kojeg smo uložile puno truda. U sportu treba vjerovati. U utakmicama i treninzima dajem sve od sebe i trudim se kako bih poboljšala svoju igru, ali i trudim se bodriti ekipu. Za svoje vlastite uspjehe sam vrlo ponosna i zadovoljna,ali uvijek se može bolje. Uz sebe imam ekipu. Ekipu koja je kao jedno - uz silno živciranje i uz silne gluposti, uvijek budemo podrška jedna drugoj. Uspjeh ne bi bio ostvaren da nismo kao jedno. Želim zahvaliti treneru Mazuru i nastavniku Hannichu na beskrajnoj potpori, ali posebno zahvaliti svojim curama, svojoj ekipi i čestitati na odličnom uspjehu: Sara Bertok, Korina Milićević, Tamara Špoljarić, Matea Miličević, Dorja Ivanović, Zrinka Buntić, Ivona Barišić, Nikolina Roguljić i Ivana Dragić! "Šampioni se ne stvaraju u sportskim dvoranama. Šampioni se stvaraju od nečeg što imaju duboko u sebi: želja, snovi, vizija. Oni trebaju imati životnu snagu kao prije umiranja, oni moraju biti nešto brži, oni moraju imati vještinu i moraju imati htijenje. Ali želja svakako mora biti jača od vještine." 

Piše Vanesa Šimić (7.a)