Osnovna škola Višnjevac

S putovanja u Afriku

Od 26. prosinca 2013. do 12. siječnja 2014. nas pet profesora iz Franjevačke klasične gimnazije u Visokom bili smo u posjeti katoličkoj misiji Subukia Lower u Keniji gdje smo se zadržali dvanaest dana. U misiji djeluje i živi bosanski franjevac fra Miroslav Babić koji je tamo prisutan već devet godina. Za sirotište Mali dom koje postoji petnaestak godina, fra Miro je prije tri godine izgradio kuću u kojoj je trenutno smješteno devetnaestero napuštene, odbačene i bolesne djece osnovnoškolske dobi. Tijekom našeg boravka u Subukiji, posjećivali smo djecu u Malom domu te s njima dijelili radosne trenutke. Također smo sudjelovali na misnim slavljima koja su bila ispunjena pjesmom, radošću i plesom, a svaka zajednica vjernika u crkvi dočekala nas je s iskrenom dobrodošlicom! Posjetili smo i privatnu franjevačku srednju školu koju trenutno pohađa oko 250 učenika, a koja djeluje u veoma trošnim prostorima te s minimalnim materijalnim sredstvima. Odlučili smo da će naša škola u Visokom dati svoj mali doprinos toj školi godišnjim školovanjem jednog učenika u iznosu od 450 eura te tako uspostaviti odnos prijateljskih škola, a kao zahvalu za darivanje zauzvrat smo svi dobili narukvice prijateljstva. Na povratku smo posjetili Safari park Masai Mara gdje smo mogli uživati u ljepoti beskrajnih prostranstava prirode kao i bliskim susretima sa životinjama u njihovom prirodnom ambijentu.

Jedan od ljepših događaja koji će mi ostati u sjećanju jest dan kada smo se, na povratku iz grada, zaustavili slikati na području gdje je bila ploča s natpisom EQUATOR. Fra Miro je zaustavio auto uz cestu, a mi smo se slikali kako smo i namjeravali. No, kada smo trebali poći, auto se nije mogao pokrenuti. Bili smo stoga prisiljeni čekati ljude koji će ga popraviti. Dok smo tako čekali pored ceste na livadi, oko nas su se počela skupljati djeca iz naselja: nasmijana, bosa, prljavih i poderanih haljinica i majica, zemljanih ruku... neki od njih su nosili svoju braću ili sestre zamotane u velike marame na svojim leđima. Prvo što su tražili od nas bili su „sweeties“, tj. bomboni. Budući da je čekanje potrajalo, s njima smo razgovarali, slikali se, igrali preskakanje užeta; djeca su skakala na velikoj automobilskoj gumi i gurali je naokolo, a zapjevali su nam zborno i pjesmu Waka, waka!  Bilo je tu i „frizera“ koji su fra Mirinu kosu ukrasili velikim ružićastim cvjetovima hibiskusa. Na kraju, fra Mirin auto je morao na popravak pa smo se drugim vratili kući. Bilo je to nezaboravnih sat i pol vremena druženja s veselom, siromašnom i kreativnom djecom s Equatora!

Službeni jezik u Keniji jest Kiswahili, a uz njega kao drugi govorni jezik je engleski. Ovdje je nekoliko izraza koje smo i sami naučili, a koje želim ih podijeliti s vama:

Karibu! Dobrodošli!

Asante! Hvala!

Habari yako? Kako si?

Nzuri sana. Dobro sam.

Sawa sawa. U redu je.

Na kraju, svima veliki pozdrav, a osobito djelatnicima i učenicima Osnovne škole Višnjevac te roditeljima učenika kao i onima koji su se na osobit način angažirali oko realizacije humanitarne akcije za Subukiju!

Svima vama koji ste na bilo koji način sudjelovali u pomoći djeci i siromašnima u misiji Subukia Lower od srca hvala i neka vas sve Gospodin obilno nagradi svojim blagoslovom! Asante!

s. Elizabeta Žuljević