Književni je susret održan 15. studenoga 2011. godine u športskoj dvorani naše škole. Naš nas je gost uvelike nasmijao, oduševio i razdragao. Pribivali su učenici petih razreda, koji u obveznoj lektiri obrađuju njegov autobiografski roman Paunaš, i učenici šestih razreda.

    Nama susjedna Nova Gradiška njegovo je mjesto rođenja i odrastanja, školovanja i nestašnih pustolovina. Književnik Tito Bilopavlović je napisao mnoge knjige, a jedna od najpoznatijih je zasigurno Paunaš, knjiga za djecu koja je dobila brojne nagrade.            

– Paunaš mi je najdraža knjiga koju sam napisao jer opisuje moje djetinjstvo.  Opisani su događaji kad sam bio star otprilike kao vi sada, oko jedanaest, dvanaest godina. Bilo je to vrijeme ispunjeno slobodom te lijepim i ružnim događajima. Ostale knjige koje sam napisao su djelo mašte – rekao je Tito Bilopavlović o svojoj knjizi koja je do sada doživjela desetak izdanja u nekoliko izdavačkih kuća.

- Imao sam već blizu 35 godina kada mi je Ivan Kušan rekao da pišem odlične priče za odrasle i pitao me bi li pokušao napisati kratku priču za djecu. Tada sam napisao svoju prvu priču, Paunaša, koja je objavljena u Modroj lasti. Svidjela se čitateljima te sam napisao još jednu priču za sljedeći broj časopisa. Za svaki sam novi broj pisao jednu priču i tako je nastalo moje najpoznatije djelo - ispričao nam je o Paunašu.

     S obzirom da je ovogodišnja manifestacija Mjeseca hrvatske knjige posvećena pjesništvu, Tito nam je čitao pjesme iz svoje zbirke "Oprostite, volim vas". Osim što su mu pjesme redom zabavne i duhovite, takva je i književnikova interpretacija istih te komunikacija s učenicima. Otkrio nam je da jako voli životinje i ni sam ne zna koja u njegovoj poeziji i prozi nije opjevana i opisana. Govorilo se i o – ljubavi. Pisac nam je rekao kako je velika odgovornost biti voljen te savjetovao kako ljubav treba pokazivati, a ne kriti. Ispričao nam je anegdotu kako je kao mladić pred ogledalom vježbao izjavljivanje ljubavi na kineskom jeziku. Svi smo nestrpljivo iščekivali saznati tko je Anica koja se često spominje u njegovim djelima.  

– Anica je bila moja velika simpatija i sjedila je u klupi ispred mene u osnovnoj školi. Imala je jako dugu plavu kosu koja je uvijek bila  uredno povezana u pletenice. U prvom i drugom razredu nisam gotovo ništa naučio jer sam neprestano gledao njene plave uvojke kojima je zavodnički mahala po mojoj klupi -   ispričao nam je sa smiješkom. 

    Književni susret je protekao u ugodnom razgovoru i brojnim pitanjima učenika. Hvala našem gostu na divnim trenutcima koje je podijelio s nama!