Vladimir Nazor rođen je 30. svibnja 1876. u Postirama na Braču. Na rodnome otoku polazio je pučku školu, u Splitu klasičnu gimnaziju s koje je prešao na sedmogodišnju realku, te maturirao 1894 godine. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu (Austrija) i jedan semestar u Zagrebu, a diplomirao 1902 godine. Počeo je raditi kao suplent u splitskoj gimnaziji, potom kao profesor u Zadru te od 1903. do 1918. godine u Istri (Pazin, Kopar i Kastav), koja je presudno obilježila njegovo stvaralaštvo. Dvije je godine u Zagrebu, a potom upravitelj dječjeg doma u Crikvenici, 1926. na Sušaku, ponovo u Crikvenici, a od 1931. opet u Zagrebu do umirovljenja 1933. Krajem 1942. odlazi s Ivanom Goranom Kovačićem u partizane. Obavljao je više političkih dužnosti u vrijeme i poslije rata (predsjednik ZAVNOH-a, predsjednik Sabora). Još 1919. godine postao je dopisni, a 1940. redovni član JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti). Pisao je pjesme, prozu, kritike, eseje, feljtone i studije, prevodio i sastavljao antologije i školske udžbenike. Jedan je od najplodnijih i najpopularnijih naših međuratnih pisaca. Umro je u Zagrebu 19. lipnja 1949. Važnije su mu knjige:
Slavenske legende (Zadar, 1900.), Knjiga o kraljevima hrvatskijem (Zadar, 1904.), Veli Jože (Ljubljana, 1908.), Lirika (Zagreb, 1910.), Istarske priče (Zagreb, 1913.), Utva zlatokrila (Zagreb, 1916.), Medvjed Brundo (Zagreb, 1916.), Stoimena (Zagreb, 1916.), Priče iz djetinjstva (Zagreb, 1924.), Istarski gradovi (Zagreb, 1930.), Šarko (Zagreb, 1930.), Pastir Loda (Zagreb, 1939.), Zagrebačke novele (Zagreb, 1942.), Putopisi (Zagreb, 1942.)
Školsko zvono
Raspored zvona :
Ujutro
1. 8.00 - 8.45
2. 8.50 - 9.35
3. 9.50 - 10.35
4. 10.50 - 11.35
5. 11.40 - 12.25
6. 12.30 - 13.15
7. 13.20 - 14.05
Poslijepodne
1. 12.30 - 13:15
2. 13.20 - 14.05
3. 14.20 - 15.05
4. 15.10 - 15.55
5. 16.00 - 16.45
6. 16.50 - 17.30
'Nagradu Vladimir Nazor' dodjeljuje Republika Hrvatska za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma u Republici Hrvatskoj.
Nagrada se dodjeljuje kao godišnja nagrada i kao nagrada za životno djelo.
Godišnja nagrada dodjeljuje se umjetnicima za najbolja umjetnička ostvarenja koja su bila objavljena, izložena, prikazana ili izvedena tijekom protekle godine, kao i grupi umjetnika za kolektivna umjetnička ostvarenja.
Nagrada za životno djelo dodjeljuje se istaknutim umjetnicima koji su svojim stvaralaštvom obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji je stvaralački put zaokružen, a djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske.
Nagradu dodjeljuje Odbor 'Nagrade Vladimir Nazor' na prijedlog komisija koje osniva za pojedina područja umjetnosti. Predsjednika i članove Odbora, na prijedlog ministra kulture, imenuje Hrvatski sabor iz redova umjetnika, kulturnih i javnih djelatnika.
Prvi pisani zapis je na njemačkom jeziku,a upućuje nas na datum 28.9.1866.
Prema usmenim kazivačima škola je daleko starija,a nastava se odvijala na mađarskom i njemačkom jeziku i to u privatnoj kući. Ta kuća, prva škola srušena je pred početak domovinskog rata jer ju je kupio doseljenik, a nalazila se u današnjoj Ulici bana Josipa Jelačić broj 7. Nastavu su održavale umirovljene vojne osobe. Učenici su tjelesno kažnjavani,a “batina“ je u to vrijeme važno sredstvo u odgoju. Uz zgradu bio je lijepo uređen vrt sa grmovima,cvijećem i staze popločena ciglom. Vrt je služio za uzor i krasio selo. Prvi pisani zapis na hrvatskom jeziku je “Ispitno izvešće na koncu školske godine 1872.“Iz njega se saznaje da je u Adžamovcima Pučka učiona, a u sastavu je Gradiške pukovnije broj 8, Reštaračkog obćinskog zreda.Nastavu pohode učenici iz Ađžamovaca, Brđana i Gunjavaca i svi su rimokatoličke vjere. Ukupno u 1., 2. i 3 . razredu je 55 učenika, a učitelj Bjelokapić V.
Od 1889. – 1890. zapisi su opširniji.
Školska godina započela je 1. listopada 1889. svečanim zazivom sv. Duha u župnoj crkvi u N. Gradiški, a završila 25. lipnja 1890. U četiri razreda upisano je ukupno 79 učenika i 36 opetovničara u tri tečaja, a završilo 77 učenika. Selo presijeca put vodeći sjeverno u selo Gunjavce i Drežnik, a južno na glavnu cestu. Upravo kraj tog raspuća je škola, a preko puta mala sazidana kapelica“ Neoskvrnutog začeća blažene Djevice Marije“. Vrijedno za je istaći da “ selo Adžamovci broji po najnovijem popisu od god. 1891. nešto preko 450 duša 58-60 kuća. Žitelji su svi rimokatoličke vjeroispovijedi, a što se tiče narodnosti Hrvati ili po njihovom “Slavonski graničari“. Žitelji su stasa ovisoka i krupna, crnomanjasti a svi bez brade, nego samo s brkovima. Takove su im žene. Ovisoke su punahne, najveće im je veselje kad mogu uz sitnu tamburicu poigrati u “Kolu uz svoje drago i Omilje“. Od 1907./8. prelazi u svagdašnju školu od 1.,-5. godišta i opetovnicu s dva tečaja. Nekoliko godina počeo je na školi naglo rasti broj školskih polaznika te se osjećala potreba da se sagradi nova, veća školska zgrada, jer je dosadašnja pretijesna.
Gradnja nove škole zgrade započela je 25.svibnja 1909. godine. Obuka je počela 1.rujna 1909. u novoj školskoj zgradi danas „stara škola“. Od mjeseca studenog 1919. prestalo je selo Gunjavci slati djecu u školu tobože iz razloga da imaju priređen prostor za školu. 1952.otvoreno je odjeljenje V. i VI. razreda za Adžamovce , Brđane i Gunjavce. Od školske godine 1956./ 57. škola je osmogodišnja B tipa. U jesen 1958. kupljeno je zemljište Antuna Jakeševića za novu školu, a u jesen1959. udaren je temelj 1959./ 60. škola je postala osmogodišnja, a Laze, Bodovaljci, Brđani, Gunjavci i Drežnik područna odjeljenja sa nižim razredima, jedino u Bodovaljcima ostaje V. i VI. razred. 1960. započela je nastava u novoj školskoj zgradi no namještaja ima samo za dvije učionice. Za jednu učionicu skupljeno je nešto namještaja vrlo starog i lošeg iz područnih odjeljenja. Dodano je i nekoliko običnih seljačkih klupa pa učenici pišu na koljenima. Rad je bio težak, a u zbornici samo jedan stol i stolica. 29. svibnja 1966. slavi se Dan škole i 100-ta godišnjica postojanja i rada škole u ovom mjestu. Škola je dobila POVELJU od Skupštine općine N. Gradiška za postignute rezultate u odgoju i obrazovanju mladih generacija kao i za uspjeh u širenju prosvjete i kulture svoga kraja kroz čitavo vrijeme svog postojanja.
Savjet škole je na svečanoj sjednici imenovao školu u Osnovna školu“Vladimir Nazor,“ Adžamovci. Škola djeluje na području dviju mjesnih zajednica Adžamovci i Bodovaljci tj. za sedam sela sa 600 učenika. 1968./69. Po Republičkim kriterijama za vrednovanje rada osnovnih škola svrstana je među škole sa odličnim uspjehom (na području opčine bile 4 odlične škole). 1969/70. ponovno je kupljeno zemljište Ankice Jakešević radi proširenja Školskog poligona i izgrađena školska zgrada s dvije prostorije (danas učionice) u dvorištu nove škole.
Danas nastavu održavamo u 9 učionica. Školska godina započela je sa 20 razrednih odijela u kojima je upisano 364 učenika, a u školi radi 36 djelatnika. Rad je otežan, prostor neodgovarajući i opet je neminovna dogradnja novog školskog prostora. Očekujemo skoru dogradnju školske dvorane i nekoliko učionica.