"Kod psihologa idu oni koji ne znaju sami riješiti svoje probleme, tko ide kod psihologa znači da s njim nešto nije u redu, kod psihologa idu oni koji su nešto skrivili,... Te tvrdnje nisu točne. Učenici su sposobni sami riješiti svoje probleme, ali im je ponekad potrebna stručna pomoć. Kod školskog psihologa ne idu po kazni ili zbog toga što su se neprimjereno ponašali, nego zato da im psiholog pomogne da poboljšaju komunikaciju i odnose s drugim ljudima.

Stoga bi učenik trebao zatražiti razgovor sa psihologom ako:

- želi poboljšati svoje komunikacijske vještine i ostvariti bolje odnose s drugima

-misli da se nije dobro snašao u novom društvu

-ima problema s učenjem i pamćenjem

-doživljava neku veliku životnu promjenu (smrt bliske osobe, rastava roditelja, rođenje brata ili sestre, preseljenje, prekid ljubavne veze, prekid prijateljstva,...)

-ima loše navike kojih bi se htio riješiti

-ima učestale tjelesne smetnje (glavobolja, želučane tegobe, problemi sa spavanjem,...)

Razloga za razgovor ima još, mnogobrojni su, a bilo koji od njih može biti povod za odlazak školskom psihologu."

IZVOR: Školske novine, broj 11, godina LXI.