Osnovna škola "Vladimir Nazor" Đakovo

Pa i kad se knjiga čita,
o livadi kad se mašta,
oko srca, oko duše,
u mislima raste svašta.

  Zeleni se grmlje, trava,
    tople zrake zemlju griju,
        ptice zrakom ljubav nose,
  radosno se lati smiju.

       Knjiga tad je ko ravnica,
          novi pogled, nova strana,
    kao šuma razlistana,
          ko rascvale voćke grana.

Tijekom mjeseca hrvatske knjige nastoji se na nacionalnoj, ali i na lokalnim razinama govoriti o knjizi, promicati čitanje te kroz različite programe okupljati sve one koje knjiga istinski zanima. Iako naša područna škola u Ivanovcima Đakovačkim nema velik fond knjiga za čitanje svojim sadržajem su zanimljive i privlačne djeci. Zanimljive su samom činjenicom da su neke od njih dio knjižnice već dugo vremena, a velik dio njih su sastavni dio odgojno-obrazovnog procesa i obavezni su naslovi u odgojno obrazovnom radu od 1. do 4. razreda. U našoj se školi njeguje Mađarski jezik i kultura pa se u knjižnici nalaze knjige privlačne učenicima koji pohađaju ovaj izborni program. Učiteljice naše škole su razmišljale kako dizajnirati knjižnicu koja bi svakodnevno bila dostupna učenicima u vrijeme njihovog najintenzivnijeg stjecanja znanja. Učenici pri tome uče o važnosti čuvanja knjiga te o prihvatljivom ponašanju u školskoj knjižnici. Zanimljivu, vedru, veselu i kreativnu aktivnost upriličile smo za naše učenike potaknuvši ih na izradu neobične knjižnice. Knjižnica je stablo kroz godišnja doba na kojem se nalazi knjižno blago naše škole. Učenici su svojim vrijednim rukama pridonijeli realizaciji ideje, a na kraju su pažljivo razgledavali sve ponuđene knjige za njihov uzrast.

Neke knjige su dosta stare,a neke su knjige mlade, svijetle i mirisne. Ističu se šarenim slikama i bjelinom papira koji pucketa dok ga lagano listaš. Sretne li su te knjige! Zauzvrat, pričaju učenicima divne priče i pjesme, bacaju pred njih fantastične slike i pružaju im nezamjenjiv doživljaj! Neke su knjige tužne i nemaju prijatelja. Svi ih zaobilaze jer su išarane, prljave i pokidane. Priče u njima često ostaju neispričane. Čine se nekako tužnijima i manje zanimljivima, a slike mutnijima i jednostavnijima. Prema njima su se ružno odnosili i sada nažalost nose trajne ožiljke. Čitajući knjige učenici su u svojim rukama imali i mlade i stare knjige. Mlade generacije je važno naučiti čuvati knjige školske knjižnice, tj. čuvati ono što imaju. Treba u njima od najranije dobi probuditi svijest o važnosti knjiga i ljepoti pisane riječi. Nadamo se da ćemo na ovaj način kod učenika razviti ljubav prema knjizi i svijest o čuvanju zajedničke imovine.

Učiteljice Anita Kočiš, Natalija Rajzl i Nada Nikolić